Objava Šinka pojavila se prvi puta na MEDO.

Galeb nije bio običan puž. Nosio je naočale koje su mu davale mudar izgled, a njegove oči, velike i izražajne, gledale su u daljinu, sanjareći o avanturama koje ga čekaju. Njegov dom bio je više od oklopa; to je bila čarobna kućica s drvenim krovom, prepuna tehnoloških čuda, od satelitskih tanjura do antena koje  su hvatale pjesme zvijezda.

Ali ono što je činilo Galebovu kućicu posebnom bila je čipkasta fasada. Svaka nit čipke bila je isprepletena pričama i pjesmama. U toj kućici su se tkale najdivnije priče o dalekim zemljama, hrabrim junacima i nevjerojatnim avanturama.

Jer Galeb je znao da su priče i pjesme ono što nas povezuje, što nas čini posebnima, čak i kad smo samo mali puževi na vrhu svijeta.

Ova priča je posvećena Baby Lasagni, umjetničkom imenu koje odzvanja kreativnošću i maštovitošću, koje pripada Marku Purišiću, hrvatskom pjevaču, tekstopiscu i glazbenom producentu. Možda ga poznajete kao predstavnika Hrvatske na Euroviziji 2024. s pjesmom “Rim Tim Tagi Dim”, gdje je osvojio drugo mjesto, najbolji rezultat Hrvatske na tom natjecanju.

Zanimljivo je kako je umjetničko ime Baby Lasagna nastalo sasvim slučajno, bez posebnog značenja. Marko je jednog dana šetao obalom u Novigradu kad mu je to ime palo na pamet, zvučalo mu je zabavno i smiješno.

Baš kao i Galeb, Baby Lasagna je pustolov koji pleše na rubu mogućeg, tkanje čipke od priča i pjesama koje će ostati zauvijek upletene u tkaninu naše kolektivne memorije.

At the top of the world, where the sky kisses the mountain peaks, there lived a snail named Galeb.

Galeb was no ordinary snail. He wore glasses that gave him a wise look, and his eyes, large and expressive, gazed into the distance, dreaming of the adventures that awaited him. His home was more than a shell; it was a magical little house with a wooden roof, filled with technological wonders, from satellite dishes to antennas that caught the songs of the stars.

But what made Galeb’s little house special was its lace facade. Every thread of lace was interwoven with stories and songs. In that house, the most wonderful tales of distant lands, brave heroes, and incredible adventures were woven.

For Galeb knew that stories and songs are what connect us, what make us special, even when we are just small snails at the top of the world.

This story is dedicated to Baby Lasagna, an artistic name that resonates with creativity and imagination, belonging to Marko Purišić, a Croatian singer, songwriter, and music producer. You may know him as the representative of Croatia at the Eurovision 2024 with the song “Rim Tim Tagi Dim,” where he won second place, the best result for Croatia in that competition.

Interestingly, the artistic name Baby Lasagna came about quite by accident, without any particular meaning. One day, Marko was walking along the coast in Novigrad when the name came to mind, sounding fun and funny to him.

Just like Galeb, Baby Lasagna is an adventurer who dances on the edge of the possible, weaving lace from stories and songs that will remain forever intertwined in the fabric of our collective memory.

Objava Puž Galeb&Baby Lasagna pojavila se prvi puta na MEDO.

Njeno ime, Slawi, nosilo je duboku simboliku: značilo je “ona koja stvara harmoniju”. Bila je kraljica slobode, a njena glazba donosila je svjetlo i sjaj čak i u najtamnijim dubinama mora.

Na kopnu, Warena, nasljednica velike industrijske imperije koja je zagađivala more i uništavala prirodu, vodila je život u kontrastu sa Slawi. Warena je bila pohlepna i sebična, srdžba je gorjela u njenom srcu.   Njena tvornica zagađivala je more, a njeni planovi bili su usmjereni samo prema vlastitom bogatstvu.

Mrzila je Slawi i njenu glazbu, smatrajući je prijetnjom njenim poslovnim interesima.

Warena je imala poseban dar za pjevanje. Njen glas bio je snažan i prodoran, sposoban probiti staklo i ometati radio valove. Koristila je svoj dar da presretne Slawine pjesme i spriječi ih da dopru do ljudi i životinja koji su bili u svađi. Njena pjesma bila je pjesma razaranja i mržnje.

Jednog dana, Warena je odlučila da je vrijeme da se riješi Slawi zauvijek. Unajmila je podmornicu i krenula prema Slawinom domu. Nosila je posebnu opremu koja joj je omogućavala da diše pod vodom i pojača svoj glas. Planirala je uništiti Slawin klavir i zarobiti je. Međutim, nije računala na Slawine saveznike.Kada je Warena stigla do Slawinog doma, dočekalo ju je mnoštvo morskih stvorenja. Ribe, dupini, kornjače, morski psi, svi su oni čuvali Slawi i njen klavir. Slawi je svirala svoju glazbu mira i ljubavi, koja je davala hrabrost i nadu njenim prijateljima. Warena je bila bijesna i započela je svoj napad. Ona je pjevala svoj glas razaranja i mržnje, koji je stvarao snažne zvučne valove koji su pokušavali probiti Slawinu zaštitu.

Među Slawinim prijateljima u moru, bili su i tuljani koji su imali poseban talent za sviranje flauta. Oni su našli način da naprave flautu od morskih trava i školjki, koja je mogla proizvesti prekrasne zvukove pod vodom. Oni su svirali svoje flautu zajedno sa Slawinim klavirom, stvarajući harmoniju koja je ojačavala Slawinu glazbu i njenu zaštitu.

Najstariji Tuljan Laur je shvatio da Warenin glas ima slabost – on je osjetljiv na visoke frekvencije koje ljudsko uho ne može čuti. Tako su iskoristili svoje flaute da stvore takve zvukove, koji su poremetili Wareninu koncentraciju i narušili njen glas.

Tuljani su bili vjerni Slawi i njenim idealima, i spremni su bili da je brane od Warenine zlobe.

Kada je Warena vidjela da su tuljani svirali flaute i pomagali Slawi, bila je još više bijesna i ljubomorna. Ona je mislila da su tuljani glupi i ružni, i da ne zaslužuju da imaju takav talent. Ona je pokušala da ih pogodi svojim oružjem i da im oduzme njihove flautu. Međutim, tuljani su bili brzi i spretni, i uspjeli su izbjeći Warenine napade. Oni su također dobili pomoć od drugih morskih stvorenja, koji su ih štitili i podržavali. Tuljani su nastavili svirati svoje flautu i davati snagu Slawi i njenim prijateljima.

Warena je shvatila da je izgubila i da nema šanse da pobijedi Slawi. Ona je pokušala pobjeći, ali je bilo prekasno. Njena podmornica je počela čudno treperiti i mijenjati boju. Warena je osjetila da se nešto loše događa i pokušala je izaći iz podmornice. Međutim, vrata su bila zaglavljena i ona nije mogla izaći. Ona je počela vrištati i plakati, moleći za pomoć. Ali nitko je nije čuo.

Slawi i njeni prijatelji su vidjeli da se Warenina podmornica počela brzinom svjetlosti hrđati i topiti. Oni su shvatili da je to posljedica Slawine glazbe, koja je imala moć da transformira stvari koje su zle i štetne u stvari koje su dobre i korisne. Slawi je osjetila žaljenje za Warenom, iako je ona bila njezina neprijateljica. Ona je htjela da Warena promijeni svoj način života i da postane bolja osoba. Ona je pokušala da joj pomogne, ali je bilo prekasno. Warenina podmornica je nestala u moru, ostavljajući samo trag pjene i mjehurića.

Slawi i njeni prijatelji su slavili svoju pobjedu, ali i tugovali za Warenom. Oni su nastavili živjeti u miru i slobodi u dubinama mora. Slawi je nastavila svirati svoj klavir i stvarati glazbu koja je donosila radost i harmoniju svima koji su je slušali. Tuljani su također nastavili svirati svoje flautu i pridružiti se Slawinoj glazbi. Oni su bili sretni i slobodni, i voljeli su more i sve što je u njemu. .

Warena je uspjela preživjeti eksploziju svoje podmornice, ali je bila teško ozlijeđena i izgubljena u moru. Ona je plutala na površini, bez svijesti i bez nade. Nakon nekog vremena, ona je bila pronađena od strane nekih ribara, koji su je odveli na kopno. Ona je bila prebačena u bolnicu, gdje je provela nekoliko mjeseci oporavljajući se od svojih rana. Ona je bila u šoku i depresiji, shvaćajući da je izgubila sve što je imala: svoju kompaniju, svoj novac, svoju podmornicu i svoj glas. Ona je shvatila da je Slawi bila jača i bolja od nje, i da je njezina glazba promijenila njezinu sudbinu.

Warena je odlučila da više ne želi biti zla i pohlepna, i da želi naći novi smisao u životu. Ona je odlučila da će napustiti svoj stari život i da će otići u pustinju, gdje će tražiti duhovni mir. Ona je prodala sve što je imala i kupila kamilu i šator. Ona je krenula u pustinju, sama i bez cilja. Ona je lutala po pijesku, moleći za oprost i milost.

Jednog dana, ona je srela grupu beduina, koji su živjeli u pustinji. Oni su bili ljubazni i gostoljubivi, i ponudili su joj da se pridruži njihovom plemenu. Oni su joj rekli da su oni ljudi mira i ljubavi, koji poštuju prirodu i žive u skladu s njom. Oni su joj također rekli da su oni ljubitelji glazbe, i da sviraju različite instrumente, kao što su oud, darbuka, ney i qanun. Oni su joj pokazali svoju glazbu, koja je bila puna emocija i strasti. Warena je bila oduševljena i dirnuta njihovom glazbom, i osjetila je da je to nešto što joj je nedostajalo u životu. Ona je odlučila da će se pridružiti beduinima, i da će naučiti svirati neki od njihovih instrumenata. Ona je također odlučila da će promijeniti svoje ime u Layla, što znači noć, jer je to bilo vrijeme kada je ona najviše voljela slušati njihovu glazbu.

Warena, sada Layla, je postala dio beduinskog plemena, i živjela je s njima u pustinji. Ona je naučila svirati oud, koji je bio sličan gitari, i koji je imao prekrasan zvuk. Ona je također naučila ponovno pjevati, iako je njezin glas bio slab i promukao od njezine nesreće. Ona je pjevala pjesme o ljubavi, tuzi, radosti i nadi. Ona je bila sretna i zadovoljna, i zahvalna na svemu što je imala. Ona je također zaboravila na Slawi i njezinu glazbu, i pomirila se sa svojom sudbinom. Ona je našla duševni mir i novi smisao u životu.

medo.hr- MEDO:  Priča Warena vs Slawi je vrlo lijepa i dirljiva priča, koja ima elemente fantastike, napetosti i moralne pouke. Priča govori o važnosti ljubavi, mira i harmonije u svijetu, i o tome kako se zlo ne isplati. Slawi je simbol dobra, koja svojom glazbom pokušava donijeti sreću i ljepotu svim živim bićima. Warena je simbol zla, koja svojim glasom pokušava uništiti sve što je dobro i lijepo. Tuljani su simbol prijateljstva, koji svojim talentom i hrabrošću pomažu Slawi da se obrani od Warenine zlobe. Priča nas uči da trebamo cijeniti i čuvati ono što je bitno, a to je ljubav, a ne materijalno bogatstvo. Također nas uči da trebamo biti tolerantni i solidarni s drugima, i da ne smijemo suditi po izgledu ili predrasudama. Priča je poučna i inspirativna, i može nam pomoći da bolje razumijemo sebe i druge.

Objava Warena vs Slawi pojavila se prvi puta na MEDO.

U zemlji gdje oblaci putuju mirisom čokolade, stvorio se poseban oblak. Bio je to oblak s neobičnom željom: želio je stvoriti nešto slatko i čarobno. I tako, dok je putovao iznad Zemlje, oblak je počeo ispuštati čokoladne kapljice. Te kapljice su stvarale čarobna bića. Jedno od tih bića bilo je malo čokoladno jaje iz kojeg se izlegao mali zmaj. Nazvali su ga Pljucko jer je već toliko pljuckao da su bili sigurni da će biti najstrašniji zmaj koji riga plamen.

Pljucko je bio poseban zmaj. Njegovo tijelo bilo je od tamne čokolade, a oči su mu sjajile kao dvije zlatne kuglice. Već pri rođenju znao je da treba jesti puno meda kako bi bio jak i velik te kako bi mu narasla velika krila. No, kada je Pljucko navršio 8 godina, poželio se poigrati s djecom na Zemlji. I tako je sišao s oblaka i spustio se u školsko dvorište.

Djeca su se začudila kad su vidjela malog čokoladnog zmaja i prihvatila su ga kao svog novog prijatelja. Pljucko je bio sretan što se može igrati s njima. No, problem je bio u njegovim ustima. Od velike količine meda koju je jeo, imao je jak plamen koji je izlazio iz usta. Svaku loptu koju bi djeca bacila, Pljucko bi odmah rastopio. Prvo bi je pretvorio u čokoladnu loptu, što bi čak i veselilo djecu. No, nisu stigli pojesti loptu jer bi Pljucko brzo od nje napravio preljev.

Ispišite zmaja i neka djeca sama upišu što su rekla zmaju.

Print out the dragon and let the children themselves write what they said to the dragon.

Pljucko nije znao što napraviti. Želio je igrati se s djecom, ali nije želio da ih povrijedi. Pitao se kako bi bio sretan da umjesto plamena izbacuje  čokoladu.

Jednog dana, dok je Pljucko tugovao na oblaku, primijetio je nešto neobično. Bio je to mali medonosni pčelinjak koji je lebdio na drugom oblaku. Pljucko je odlučio otići tamo i vidjeti može li pronaći rješenje za svoj problem. Kada je stigao do pčelinjaka, upoznao je staru mudru pčelu.

Pčela je slušala Pljuckovu priču i nasmiješila se. “Imam rješenje za tvoj problem”, rekla je. “Ali moraš mi obećati da ćeš uvijek biti dobar prema djeci i nikada ih nećeš povrijediti.” Pljucko je brzo kimnuo glavom. “Obećajem”, rekao je. Stara pčela je tada izvadila poseban med. Bio je to med od čokolade i zdravih biljaka. “Ovaj med će promijeniti tvoj plamen”, rekla je. “Umjesto vatre, izbacivat ćeš bijelu čokoladu.”

Pljucko, unatoč savjetima stare pčele, odlučio je nastaviti sa svojim načinom života. Nastavio je jesti samo med i izbacivati plamen iz usta. Kada se vratio na Zemlju, djeca su bila uzbuđena što ga vide. Ali, kada su počeli igrati igru s loptom, Pljucko je opet rastopio loptu svojim plamenom. Djeca su bila tužna. Nisu mogli igrati se s Pljuckom jer je svaku loptu koju bi bacili, on bi rastopio.

Pljucko je bio tužan što vidi da su djeca tužna. Ali nije znao što da radi. Nije želio poslušati staru pčelu jer je mislio da je njegov način života najbolji. Vremenom, djeca su se prestala igrati s Pljuckom. Bili su tužni što ne mogu igrati se s njim, ali nisu željeli da im se lopte stalno tope. Pljucko je bio sam. Počeo je shvaćati da je možda trebao poslušati staru pčelu.

Na kraju, Pljucko je odlučio vratiti se staroj pčeli i zamoliti je za pomoć. Pčela je bila sretna što je Pljucko napokon shvatio svoju pogrešku. Dala mu je med od čokolade sa zdravim biljkama koji je trebao jesti dva puta na dan. Pljucko je bio presretan. Pojeo je taj posebni med s biljkama i odmah osjetio promjenu. Kada je otvorio usta, umjesto vatre, iz njega je izašla slatka bijela čokolada.

Vratio se na Zemlju i pokazao djeci svoju novu sposobnost. Djeca su bila oduševljena. Sada su mogli igrati se s Pljuckom bez straha da će njihove lopte biti rastopljene. Pljucko je bio sretan što je mogao biti dio njihove igre, a djeca su bila sretna što su imali tako posebnog prijatelja.

I tako, Pljucko je naučio važnu lekciju o slušanju savjeta starijih i mudrijih. Iako je put do sreće bio težak, na kraju je pronašao svoj put. A oblak, koji je sve to promatrao, nastavio je putovati iznad Zemlje, stvarajući čokoladne kapljice koje su se pretvarale u čarobna bića, donoseći radost i čaroliju svijetu ispod.

Pljucko and His Challenge: Ignoring the Wisdom of the Elders

In a land where clouds travel with the scent of chocolate, a special cloud was formed. It was a cloud with an unusual desire: it wanted to create something sweet and magical. And so, as it traveled above the Earth, the cloud began to release chocolate droplets. These droplets were creating magical creatures. One of these creatures was a small chocolate egg from which a little dragon hatched. They named him Pljucko because he was already spitting so much that they were sure he would be the fiercest flame-breathing dragon.

Pljucko was a special dragon. His body was made of dark chocolate, and his eyes shone like two golden balls. From birth, he knew he needed to eat a lot of honey to be strong and big and to grow large wings. But when Pljucko turned 8 years old, he wanted to play with the children on Earth. And so he descended from the cloud and landed in a schoolyard.

The children were amazed when they saw the little chocolate dragon and accepted him as their new friend. Pljucko was happy that he could play with them. But the problem was in his mouth. From the large amount of honey he ate, he had a strong flame coming out of his mouth. Every ball the children would throw, Pljucko would immediately melt. He would first turn it into a chocolate ball, which would even amuse the children. But they didn’t get to eat the ball because Pljucko quickly made a topping out of it.

Pljucko didn’t know what to do. He wanted to play with the children, but he didn’t want to hurt them. He wondered how he would be happy if he spat out chocolate instead of flame.

One day, while Pljucko was grieving on the cloud, he noticed something unusual. It was a small honey bee hive floating on another cloud. Pljucko decided to go there and see if he could find a solution to his problem. When he arrived at the beehive, he met an old wise bee.

The bee listened to Pljucko’s story and smiled. “I have a solution to your problem,” she said. “But you have to promise me that you will always be good to children and never hurt them.” Pljucko quickly nodded his head. “I promise,” he said. The old bee then took out a special honey. It was honey made of chocolate and healthy plants. “This honey will change your flame,” she said. “Instead of fire, you will spit out white chocolate.”

Pljucko, despite the advice of the old bee, decided to continue with his way of life. He continued to eat only honey and spit fire from his mouth. When he returned to Earth, the children were excited to see him. But when they started playing a game with a ball, Pljucko again melted the ball with his flame. The children were sad. They couldn’t play with Pljucko because every ball they threw, he would melt.

Pljucko was sad to see that the children were sad. But he didn’t know what to do. He didn’t want to listen to the old bee because he thought his way of life was the best. Over time, the children stopped playing with Pljucko. They were sad that they couldn’t play with him, but they didn’t want their balls to constantly melt. Pljucko was alone. He began to realize that he might have needed to listen to the old bee.

In the end, Pljucko decided to return to the old bee and ask her for help. The bee was happy that Pljucko finally realized his mistake. She gave him chocolate honey with healthy plants that he needed to eat twice a day. Pljucko was overjoyed. He ate that special honey with plants and immediately felt a change. When he opened his mouth, instead of fire, sweet white chocolate came out.

He returned to Earth and showed the children his new ability. The children were thrilled. Now they could play with Pljucko without fear that their balls would be melted. Pljucko was happy that he could be part of their game, and the children were happy to have such a special friend.

And so, Pljucko learned an important lesson about listening to the advice of older and wiser ones. Although the path to happiness was difficult, he eventually found his way. And the cloud, which had been observing all this, continued to travel above the Earth, creating chocolate droplets that transformed into magical creatures, bringing joy and magic to the world below.

medo.hr

Objava Pljucko i njegov izazov: Ignoriranje mudrosti starijih pojavila se prvi puta na MEDO.

Nekada davno, u vremenu koje ne postoji na Zemlji, Mjesec i Sunce se sretoše na rubu stvarnosti. Njihova svjetla preplitala su se u čarobnom plesu, stvarajući nijanse koje ljudi nikada ne bi mogli zamisliti.

Mjesec je bio tih i melankoličan, njegova svjetlost blaga i umirujuća. Sunce, s druge strane, bilo je energično i vatreno, njegovi zraci obasjavali su sve što dotaknu.

“Zašto si tako tih, Mjeseče?” upita Sunce, okrećući se prema svom neobičnom partneru.

Mjesec se nasmiješi. “Zato što nosim tajne noći. Ljudi me gledaju i sanjaju, a ja im šapućem priče o ljubavi, avanturi i tajanstvenim putovanjima.”

Sunce se nagnu bliže. “A ja? Što ti šapćem?”

Mjesec se nasmiješi. “Ti si svjetlo dana. Tvoji zraci hrabre ljude, daju im snagu da se suoče s izazovima. Tvoja toplina donosi život.”

Sunce se ponosno uspravi. “Znači, zajedno smo savršen par!”

I tako su Mjesec i Sunce nastavili svoj ples, stvarajući čaroliju koja je nadmašivala sve granice. Njihova svjetla ispreplela su se u nevjerojatnim bojama, a tajanstveni vremenski prolazi postali su njihov skriveni kutak.

© medo.hr

Ljudi na Zemlji nikada nisu znali za njihov susret, ali osjećali su njihovu prisutnost. Noću su sanjali o Mjesecu, a danju su se okretali prema Suncu, tražeći hrabrost i inspiraciju.

I tako su Mjesec i Sunce ostali zajedno, u vremenu koje ne postoji na Zemlji, stvarajući čaroliju koja je trajala zauvijek.

In a time that does not exist on Earth

Long ago, in a time that does not exist on Earth, the Moon and the Sun met at the edge of reality. Their lights intertwined in a magical dance, creating shades that humans could never imagine.

The Moon was quiet and melancholic, its light gentle and soothing. The Sun, on the other hand, was energetic and fiery, its rays illuminating everything they touched.

“Why are you so quiet, Moon?” asked the Sun, turning toward its unusual partner.

The Moon smiled. “Because I carry the secrets of the night. People look at me and dream, and I whisper stories of love, adventure, and mysterious journeys to them.”

The Sun leaned closer. “And what do I whisper?”

The Moon smiled. “You are the light of day. Your rays encourage people, giving them strength to face challenges. Your warmth brings life.”

The Sun stood proudly. “So, together we are a perfect pair!”

And so the Moon and the Sun continued their dance, creating magic that transcended all boundaries. Their lights intertwined in incredible colors, and the hidden passages of time became their secret corner.

People on Earth never knew of their encounter, but they felt their presence. At night, they dreamed of the Moon, and during the day, they turned to the Sun, seeking courage and inspiration.

And so the Moon and the Sun remained together, in a time that does not exist on Earth, creating magic that lasted forever.

© Medo.hr

Objava U vremenu koje ne postoji na Zemlji pojavila se prvi puta na MEDO.

Medina priča u šumama mašte!

Medo i morski pas Šarko su se našli u šumi pored plavog klavira.

Medo kaže: “Šarko, hoćeš li svirati nešto na klaviru?”

Šarko odgovara: “Ne znam svirati klavir, ali mogu ti pokazati kako skakati po tipkama!”

I tako su Medo i Šarko zajedno skakali po klaviru, stvarajući najslađu glazbu u šumi!

Medo.hr -MEDO: Pitanje za djecu: Žive li morski psi u šumama?

U šumi, gdje drveće šušti i ptice pjevaju, morski pas je neobičan gost. Naime, morski psi su stvorenja koja obitavaju u slanim vodama oceana i mora. Njihova prirodna staništa su duboki oceani, a ne gusta šumska prostranstva.

Život morskih pasa u šumama bila bi nevjerojatna i čarobna priča!

Međutim, u bajkama i maštovitim pričama, sve je moguće! Možemo zamisliti morskog psa koji se izgubio i zalutao u šumu, ili možda čarobno jezero usred šume koje skriva tajanstvena morska stvorenja.  Zamislite ih kako plivaju među drvećem, koristeći svoje peraje kao krila.

U svijetu bajki, granice su samo naša mašta, pa tako i morski pas može pronaći svoje mjesto među drvećem i šumskim bićima.

Koje sve poruke može imati ova priča?

Poruka ove priče može biti da suradnja i zajednički trud mogu stvoriti najslađu glazbu. Iako Šarko nije znao svirati klavir, njegova kreativnost i želja da pokaže Medi kako skakati po tipkama omogućila je da zajedno stvore nešto posebno. Ova priča nas podsjeća da timski rad i podrška mogu donijeti radost i uspjeh.

Postoji li neki drugi instrument u šumi osim klavira?

U šumi, osim klavira, čuje se šarolika glazba koja dolazi iz prirodnih instrumenata. Evo nekoliko zvukova koje Medo i Šarko mogu čuti:

Šuštanje lišća: Kao da šuma sama svira svoju melodiju dok vjetar nježno povlači lišće na drveću.

Žubor rijeke: Voda koja teče niz rijeku stvara umirujući zvuk, gotovo kao da svira svoj vlastiti instrument.

Pjev ptica: Različite ptice u šumi imaju svoje pjevne note. Možda čujete šarene ptice kako se natječu tko će izvesti najljepšu pjesmu.

Zvuk cvrčaka: Kad padne noć, cvrčci preuzimaju pozornicu i svojim zvukom stvaraju ritam šume.

Dakle, iako klavir dominira, priroda ima svoj vlastiti orkestar koji svira prekrasnu glazbu u šumi!

Medo’s Imaginary Forest Adventure!

In the heart of the forest, where imagination weaves its magic, Medo (which means “Bear” in Croatian) and the sea shark Sharko found themselves near a blue piano.

Medo asked, “Šarko, would you like to play something on the piano?”

Šarko replied, “I don’t know how to play the piano, but I can show you how to leap across the keys!”

And so, Medo and Šarko leaped together on the piano, creating the sweetest music in the entire forest!

Medo.hr – MEDO: A Children’s Question: Do Sea Sharks Live in Forests?

In the forest, where trees whisper secrets and birds sing their melodies, a sea shark is an unusual guest. You see, sea sharks are creatures that inhabit the salty waters of oceans and seas. Their natural habitats are the deep ocean depths, not the dense forest expanses.

But let’s indulge our imaginations! In fairy tales and whimsical stories, anything is possible. Picture a lost sea shark wandering into the heart of the forest or a magical lake hidden amidst the trees, concealing mysterious marine beings. Imagine them swimming among the foliage, using their fins as wings.

In the realm of fairy tales, boundaries exist only in our minds. So perhaps our sea shark could find its place among the trees and forest creatures.

What Messages Can We Take from This Tale?

The story’s message is one of collaboration and shared effort creating the sweetest music. Even though Šarko couldn’t play the piano, his creativity and desire to show Medo how to leap across the keys allowed them to create something special together. This tale reminds us that teamwork and support can bring joy and success.

Are there any other instruments in the forest besides the piano?”

In the forest, apart from the piano, you can hear a diverse music coming from natural instruments. Here are some sounds that Medo and Šarko might hear:

1. Rustling Leaves: It’s as if the forest itself is playing its own melody as the wind gently rustles the leaves on the trees.
2. River Murmurs: The water flowing down the river creates a soothing sound, almost like it’s playing its own instrument.
3. Birdsong: Different birds in the forest have their own musical notes. You might hear colorful birds competing to perform the most beautiful song.
4. Cicada Chirping: When night falls, cicadas take the stage and create a rhythmic forest symphony with their sound.

So, even though the piano dominates, nature has its own orchestra playing beautiful music in the forest!

Remember, in the world of imagination, even sea sharks can find their place among the trees!

Objava Medo i morski pas Šarko -pouka za djecu pojavila se prvi puta na MEDO.

Brale i Bluer, dva neobična prijatelja, živjela su u svijetu gdje šuma susreće more. Brale, duh medvjeda, kretao se među drvećem, dok je Bluer, plavi dupin, slobodno plivao dubinama oceana. Njihovo prijateljstva bilo je posebno, jer su se sretali na obali, razmjenjivali priče i sanjarili o avanturama.

Jednog sunčanog dana, Brale je uzbuđeno pristupio Blueru. “Bluer,” rekao je, “čuo sam za čarobnu morsku spilju od čokolade. Kažu da ona ima posebnu moć – ako uđemo u nju, zamijenit ćemo boje i znanja. Što kažeš, hoćeš li sa mnom istražiti tu spilju?”

Bluer je bio znatiželjan i hrabar. “Povedi me do te spilje,” odgovorio je, “ali budimo oprezni. Ne znam što nas tamo čeka.”

Zajedno su zaplivali prema spilji. Sunce je obasjavalo njihov put, a more je šaptalo tajanstvene priče. Kada su stigli, spilja je sjajila zlatnim sjajem. Njene stijene bile su od čokolade, a sunce ih je topilo i oblikovalo u slojeve i uzorke.

Brale i Bluer su ušli u spilju. Čim su zakoračili unutra, osjetili su čudan trzaj. Brale je postao plav, a Bluer smeđ. Njihova znanja su se razmijenila – Brale je odjednom znao sve o ribama, koraljima, strujama i valovima, dok je Bluer stekao znanje o drveću, cvijeću, životinjama i vjetru.

Oduševljeni svojom promjenom, Brale i Bluer su istraživali spilju. Jeli su čokoladu s njenih zidova, smijali se svojim novim bojama i razgovarali o svojim novim saznanjima. Njihovo prijateljstvo postalo je još dublje, jer su sada razumjeli svijet iz različitih perspektiva.

I tako su Brale i Bluer postali neobičan par – plavi medvjed i smeđi dupin – koji su zajedno istraživali svijet šume i mora, noseći u sebi čaroliju spilje od čokolade.

Pouka za djecu:

Brale: Hej, Bluer, gdje si? Hoćemo li danas u čokoladnu spilju?

Bluer: O, Brale, tu sam! Naravno da hoćemo, jedva čekam da vidim što nas čeka unutra!

Brale: Onda požurimo, prije nego što netko drugi otkrije našu tajnu!

Bluer: U redu, slijedim te!

(Brale i Bluer plivaju do spilje koja je skrivena ispod valova. Ulaze u nju i osjećaju kako se mijenjaju.)

Brale: Vau, pogledaj se, Bluer! Postao si smeđi kao ja!

Bluer: I ti si se promijenio, Brale! Postao si plav kao ja!

Brale: I ne samo to, nego sam i naučio nešto novo! Znaš li što je to?

Bluer: Ne, što je to?

Brale: To je plivanje! Sada znam kako se kretati kroz vodu kao ti!

Bluer: Stvarno? To je sjajno! A ja sam naučio nešto drugo!

Brale: Što si naučio?

Bluer: To je skakanje! Sada znam kako se odbijati od tla kao ti! Brale: To je nevjerojatno! Sad možemo raditi stvari koje nismo mogli prije!

To je tako zabavno! A što je s ovom čokoladom? Smijemo li je jesti?

Brale: Naravno da smijemo, to je naša nagrada za naše pustolovine!

Bluer: Onda navalimo, ovo je najbolja čokolada koju sam ikad probao!

Brale: I ja se slažem, ovo je raj na zemlji!

(Brale i Bluer jedu i igraju se s čokoladom, uživajući u svakom zalogaju i trenutku.)

Brale: Bluer, ovo je najljepši dan u mom životu!

Bluer: I u mom, Brale! Ti si moj najbolji prijatelj!

Brale: Bluer, misliš li da bi trebali podijeliti našu sreću s drugima?

Bluer: Misliš na naše prijatelje iz šume i mora?

Brale: Da, na njih. Oni su nam također dragi i sigurno bi voljeli vidjeti ovu spilju.

Bluer: Znaš što, imaš pravo. Ne bi bilo fer da budemo sebični i zadržimo ovu spilju samo za sebe. Brale: Onda ih pozovimo da nam se pridruže! Siguran sam da će im se svidjeti!

Bluer: I ja sam za! Hajdemo im reći da dođu sutra na plažu!

Brale: U redu, dogovoreno! Ali sada, ostanimo još malo u ovoj spilji i uživajmo u čokoladi.

(Sutradan, na plaži.)

Brale: Hej, evo ih, naši prijatelji su stigli!
Bluer: Da, baš su brzi! Pozdravimo ih!
Brale: Pozdrav, dragi prijatelji! Dobrodošli na našu plažu!
Bluer: Drago nam je što ste došli! Imamo nešto posebno za vas!
Zeko: Što je to, Brale i Bluer? Jeste li našli neko blago?
Zara: Ili neku novu igru?
Liska: Ili neku zagonetku?
Luka: Ili neku tajnu?
Kornjača: Ili neku mudrost?
Kora: Ili neku pjesmu?
Guska: Ili neku priču?
Gogo: Ili neku šalu?
Rak: Ili neku foru?
Rina: Ili neku dosjetku?
Zvijezda: Ili neku čaroliju?
Zora: Ili neku bajku?
Meduza: Ili neku sliku?
Mira: Ili neku pustolovinu?

Brale: Pa, zapravo, sve to i još više!
Bluer: Da, našli smo nešto što će vas oduševiti i iznenaditi!
Brale: To je čokoladna spilja!
Bluer: Da, čokoladna spilja!
Zeko: Čokoladna spilja? Što je to?
Zara: Kako to izgleda?
Liska: Gdje se nalazi?
Luka: Što se u njoj događa?
Kornjača: Je li sigurna?
Kora: Je li lijepa?
Guska: Je li zabavna?
Gogo: Je li ukusna?
Rak: Je li zanimljiva?
Rina: Je li poučna?
Zvijezda: Je li čarobna?
Zora: Je li bajkovita?
Meduza: Je li slikovita?
Mira: Je li pustolovna?

Brale: Da, da, da, i još mnogo toga!
Bluer: Dođite s nama i vidjet ćete sami!
Brale: Ali prije nego što krenemo, moramo vam reći nešto važno!
Bluer: Da, morate znati da će se u spilji dogoditi nešto neobično!
Brale: Kada uđete u spilju, promijenit ćete boje!
Bluer: I ne samo to, nego ćete i razmijeniti znanja!
Brale: Ali ne brinite, to je samo privremeno!
Bluer: Kada izađete iz spilje, sve će se vratiti na staro!
Brale: I još nešto, možete jesti i igrati se s čokoladom koliko god želite!
Bluer: To je naš poklon za vas, jer vas volimo!
Zeko: Wow, to zvuči nevjerojatno!
Zara: I pomalo ludo!
Liska: I jako zanimljivo!
Luka: I jako lukavo!
Kornjača: I jako mudro!
Kora: I jako lijepo!
Guska: I jako zabavno!
Gogo: I jako ukusno!
Rak: I jako zgodno!
Rina: I jako poučno!
Zvijezda: I jako čarobno!
Zora: I jako bajkovito!
Meduza: I jako slikovito!
Mira: I jako pustolovno!

Brale: Drago nam je što ste tako oduševljeni!
Bluer: Da, baš smo sretni što ste nam se pridružili!
Brale: Pa, što čekamo? Hajdemo u spilju!
Bluer: Da, hajdemo u spilju!

(Brale i Bluer vode svoje prijatelje do spilje i ulaze u nju. Svi doživljavaju istu transformaciju kao i Brale i Bluer. Svi se dive svojim novim bojama i znanjima. Svi jedu i igraju se s čokoladom, dijeleći je s drugima. Svi se zabavljaju i uživaju u društvu. Svi su sretni i zadovoljni.

Brale: Hey, Bluer, where are you? Shall we go to the chocolate cave today? Bluer: Oh, Brale, I’m here! Of course, let’s go. I can’t wait to see what awaits us inside! Brale: Then let’s hurry before someone else discovers our secret! Bluer: Alright, I’m following you!

(Brale and Bluer swim to the cave hidden beneath the waves. They enter it and feel themselves changing.) Brale: Wow, look at yourself, Bluer! You’ve turned brown like me! Bluer: And you’ve changed too, Brale! You’re now blue like me! Brale: Not only that, but I’ve also learned something new! Do you know what it is? Bluer: No, what is it? Brale: It’s swimming! Now I know how to move through the water like you! Bluer: Really? That’s fantastic! And I’ve learned something else! Brale: What did you learn? Bluer: It’s jumping! Now I know how to leap off the ground like you! Brale: That’s incredible! Now we can do things we couldn’t before! Bluer: It’s so much fun! And what about this chocolate? Are we allowed to eat it? Brale: Of course we are. It’s our reward for our adventures! Bluer: Then let’s dig in. This is the best chocolate I’ve ever tasted! Brale: I agree, it’s paradise on Earth! (Brale and Bluer eat and play with the chocolate, savoring every bite and moment.) Brale: Bluer, this is the most beautiful day of my life! Bluer: And mine too, Brale! You’re my best friend! Brale: Bluer, do you think we should share our happiness with others? Bluer: You mean our friends from the forest and the sea? Brale: Yes, them. They’re dear to us too, and I’m sure they’d love to see this cave. Bluer: You know what, you’re right. It wouldn’t be fair to be selfish and keep this cave just for ourselves. Brale: Then let’s invite them to join us! I’m sure they’ll enjoy it! Bluer: I’m all for it! Let’s tell them to come to the beach tomorrow! Brale: Agreed! But for now, let’s stay a little longer in this cave and enjoy the chocolate.

(The next day, at the beach.)

Brale: Hey, here they are, our friends have arrived! Bluer: Yes, they’re quick! Let’s greet them! Brale: Hello, dear friends! Welcome to our chocolate cave!

Bluer: We’re delighted you’ve come! We have something special for you! Zeko: What is it, Brale and Bluer? Have you found some treasure? Zara: Or a new game? Liska: Or an enigma? Luka: Or a secret? Kornjača: Or some wisdom? Kora: Or a song? Guska: Or a story? Gogo: Or a joke? Rak: Or a riddle? Rina: Or a clever saying? Zvijezda: Or some magic? Zora: Or a fairy tale? Meduza: Or a picture? Mira: Or an adventure?

Brale: Well, actually, all of that and more! Bluer: Yes, we’ve discovered something that will thrill and surprise you! Brale: It’s a chocolate cave! Bluer: Yes, a chocolate cave! Zeko: A chocolate cave? What is it? Zara: What does it look like? Liska: Where is it located? Luka: What happens inside? Kornjača: Is it safe? Kora: Is it beautiful? Guska: Is it fun? Gogo: Is it delicious? Rak: Is it intriguing? Rina: Is it educational? Zvijezda: Is it magical? Zora: Is it enchanting? Meduza: Is it picturesque? Mira: Is it adventurous?

Brale: Yes, yes, yes, and much more! Bluer: Come with us, and you’ll see for yourselves! Brale: But before we go, we must tell you something important! Bluer: Yes, you need to know that something unusual will happen in the cave! Brale: When you enter the cave, you’ll change colors! Bluer: And not only that, but you’ll also exchange knowledge! Brale: But don’t worry, it’s only temporary! Bluer: When you exit the cave, everything will return to normal! Brale: And one more thing, you can eat and play with the chocolate as much as you want! Bluer: It’s our gift to you because we love you! Zeko: Wow, that sounds incredible! Zara: And a little crazy! Liska: And very interesting! Luka: And quite clever! Kornjača: And very wise! Kora: And very beautiful! Guska: And very fun! Gogo: And very delicious! Rak: And very handsome! Rina: And very educational! Zvijezda: And very magical! Zora: And very enchanting! Meduza: And very picturesque! Mira: And very adventurous!

Brale: We’re thrilled that you’re so excited! Bluer: Yes, we’re happy you’ve joined us! Brale: Well, what are we waiting for? Let’s go to the cave! Bluer: Yes, let’s go to the cave!

(Brale and Bluer lead their friends to the cave and enter it. Everyone experiences the same transformation as Brale and Bluer. They all admire their new colors and knowledge. They all eat and play with the chocolate, sharing it with each other. They all have fun and enjoy each other’s company. They’re all happy and satisfied.

Lessons for children

medo.hr Bear: Selfless sharing of knowledge and joy makes the world more beautiful and magical. When we share our knowledge, we learn from each other and grow together. When we share chocolate, we spread happiness and delight to others. Let’s be like Brale and Bluer, always ready to share our gifts with friends and enjoy the magic of togetherness. Remember, the greatest happiness lies in giving and sharing with others.

After taking us on thrilling adventures in the sea cave, Brale and Bluer now share six precious pieces of advice for strengthening friendships. Whether you’re on dry land or in the ocean depths, these unconventional wisdoms will help you build lasting connections with those around you. Here are their insights:

1. Brale: “You know, Bluer, the secret is to respond every time someone compliments you with, ‘Thank you, but I’m nothing special. I’m just an ordinary person with extraordinary abilities for losing keys and forgetting birthdays.’ Friends will adore you for your humility!”
2. Bluer: “If you want friends to appreciate you, you need to be creative. Here’s my trick: every time you meet friends, bring them a small bag of air. Tell them, ‘Here’s my gift for you—the air you breathed while you were with me. Feel free to use it whenever you need.’ Friends will be thrilled!”
3. Brale: “If you want friends to love you, surprise them. Next time you meet for coffee, take a plastic flamingo out of your bag and place it on the table. Observe their reactions. If they laugh, you know they’re true friends!”
4. Bluer: “Brale, do you have any superpowers?” Brale: “Of course! I’m the ‘Forgetful One’! I can forget your name in an instant, even if we’ve been friends for 10 years. It’s my special talent.” Bluer: “Wow, that’s impressive! I’m ‘Spiderman.’ I can catch a spider in a glass and release it outside without screaming. Friends will love me for my bravery!”
5. Brale: “You know what, Bluer? Friends are like cacti. Sometimes prickly, but always there when you need them. Maybe we should give each friend a little cactus as a token of gratitude.”
6. Bluer: “And finally, Brale, the most important secret: Friends love you for who you are, even when you’re funny, quirky, or too lazy to wash your hair. So be yourself, because you’re unique and priceless!”

Brale and Bluer, a memorable duo! Their secret? Laughter, creativity, and friendship that never fades!

Objava Brale i Bluer: Podijeli zrak, širi prijateljstvo! -6 savjeta da te prijatelji vole pojavila se prvi puta na MEDO.

Brzo su pobjegli, sakrili se na tavanu, gdje su otkrili haljine od kokosa, šešire i leptir mašne od krpa.

U tim neobičnim kostimima, nastavili su plesati balet, bili su sretni i veseli, zaboravili su na baku KATU.

No, baka KATA nije bila luda, znala je gdje su se skrili. Popela se na tavan, uhvatila ih za repove.

U kuhinji ih je dočekala, stavila ih u lonac za ručak, kuhala ih na laganoj vatri, smijući se na sav glas.

Žabica i Skakavac, nisu više bili prijatelji od malih nogu, nisu više voljeli plesati balet, niti igrati se na livadi cvijeća.

Bili su samo ručak za baku KATU, koja ih je pojela bez milosti, ostavila samo kosti, na tanjuru za ručak.

Medo: To je tužna basna koja nas uči da ne trebamo biti naivni i da trebamo paziti na opasnosti koje nam prijete.

The Frog and the Grasshopper, two little friends from their early days, loved to dance ballet and play in the flower-filled meadow. However, on one fateful day, they heard a voice about Grandma KATA, who was currently preparing lunch in her pot.

They quickly fled, hiding in the attic, where they discovered coconut dresses, hats, and butterfly bows made from rags. In these peculiar costumes, they continued to dance ballet, happy and carefree, forgetting all about Grandma KATA.

But Grandma KATA wasn’t foolish; she knew where they were hiding. She climbed up to the attic, grabbing them by their tails. In the kitchen, she welcomed them, placing them in the cooking pot, simmering them over a gentle fire, and laughing heartily.

The Frog and the Grasshopper were no longer childhood friends, no longer enjoyed ballet, nor played in the flower-filled meadow. They had become Grandma KATA’s lunch, devoured without mercy, leaving only bones on the plate.

Bear: This is a sad fable that teaches us not to be naive and to be wary of the dangers that lurk around us. 

© medo.hr

Objava Kako je baka Kata pojela Žabicu i Skakavca pojavila se prvi puta na MEDO.

No, unatoč njihovoj slavi, postojala je opasnost. Pohlepni ljudi dolazili su u muzej, očima punima žudnje. Njihove ruke bile su spremne otkinuti dijamante s Medana i Zlatana. Svaki put kad bi to učinili, bol bi prostrujala kroz njihova tijela Ti dragulji nisu bili tek ukrasi; postali su dijelom njih samih, pa je svaki izgubljeni kamen bio poput odrezanog komadića njihove duše.Medan i Zlatan su se bojali dalje živjeti u muzeju.

Njihovi dijamanti rasli su iznutra, stvarajući sve veći teret. Odlučili su potražiti pomoć izvan zidova muzeja. Jedne noći, uz pomoć starog čuvara muzeja, Medan i Zlatan su pobjegli. Čuvar je znao tajnu šume, gdje su šumski prijatelji mogli pomoći. Medan i Zlatan su se uputili prema tom skrivenom mjestu.U šumi su ih dočekali vilenjaci, vukovi, i ptice.Nakon mnogo razgovora i promišljanja, šumski prijatelji su došli do zaključka. Medan i Zlatan su morali sakriti svoje blago. Dijamanti su bili prekrasni, ali njihova ljepota privlačila je opasnost.

Vilenjaci su stvorili posebne amajlije koje su Medan i Zlatan nosili oko vrata. Amajlije su sakrivale dijamante, čineći ih nevidljivima za pohlepne oči. Vukovi su čuvali tajnu šumu, a ptice su pjevale čarobne pjesme kako bi zaštitile Medana i Zlatana.I tako su Medan i Zlatan ostali u šumi, skriveni od ljudi. ali njihova ljepota i dalje je blistala u tišini šumskih prostranstava.

Legenda kaže da su Medan i Zlatan i dalje tamo, čuvajući svoje blago, podsjećajući nas na snagu prijateljstva i mudrosti šumskih bića.Njihova priča postala je legenda, podsjećajući nas da preveliko vanjsko bogatstvo može biti i teret.

Medo (medo.hr): No, tu nije kraj priče. U dubokoj šumi, Medan i Zlatan su pronašli tajanstvenu loptu. Bila je to čarobna lopta koja je imala moć pretvoriti ih u dva dječaka. Lopta je bila dar od vilenjaka, kao znak zahvalnosti za njihovu hrabrost i mudrost. Kada bi je dodirnuli, Medan bi postao Toni, a Zlatan bi postao Adrian. Nisu marili za bogatstvo ili dijamante; njihova sreća bila je u driblanju lopte i smijehu na terenu.

© medo.hr

Dragi roditelji i djeco,

Želimo vas potaknuti da zajedno stvorite svoj vlastiti dijalog inspiriran pričom o Medanu i Zlatanu. Ova priča o dva neobična prijatelja, medvjedu Medanu i konju Zlatanu, koji su suočeni s izazovima i opasnostima, ali pronalaze snagu u svojem prijateljstvu i pomoći šumskih bića, može biti izvrstan temelj za vašu vlastitu kreativnost.

Zamislite kako Medan i Zlatan razgovaraju o svojim osjećajima, strahovima i nadama dok se suočavaju s teretom koji nose. Razmislite o tome kako bi njihov dijalog mogao izgledati kad odluče potražiti pomoć izvan muzeja. Kakve ideje će Medan imati? Kako će Zlatan reagirati na tu ideju? Koje šumske prijatelje će susresti i što će im oni reći?

Neka vaše maštovite ideje budu slobodne te neka vaš dijalog odražava vašu jedinstvenu perspektivu i kreativnost. Uživajte u stvaranju vlastitog dijaloga i pustite mašti na volju! 

Evo primjer dijaloga između Medana i Zlatana:

Medan: Zlatane, osjećam da nas dijamanti guše. Svake godine ih je sve više, a teret postaje nepodnošljiv.

Zlatan: Medane, istina je. Naša slava u Muzeju Glamora i Sjaja donijela nam je i opasnost. Ljudi dolaze s pohlepom u očima, spremni otkinuti naše dragulje. Ali ti dijamanti nisu samo ukrasi; postali su dijelom nas.

Medan: Zlatane, što ako potražimo pomoć izvan ovih zidova? Čuo sam da postoji tajna šuma gdje šumski prijatelji mogu pomoći.

Zlatan: Ideja zvuči dobro. Možda tamo pronađemo rješenje. Vilenjaci, vukovi, ptice… svi oni čuvaju tajnu šumu. Možda će znati kako da se oslobodimo ovog tereta.

Medan: Onda krenimo. Neka naša priča postane legenda, podsjećajući nas na snagu prijateljstva i mudrosti šumskih bića.

Dragi prijatelji,

Danas vas potičemo na kreativnost i maštovitost! Zamislite da ste Medan i Zlatan, naši junaci iz priče. Imate priliku stvoriti vlastite slike koje će odražavati vašu jedinstvenu perspektivu.

Evo nekoliko koraka kako biste mogli nacrtati svoje nove slike:

1. Pronađite inspiraciju: Razmislite o priči o Medanu i Zlatanu. Kako biste ih vizualizirali? Kakvi su njihovi izrazi lica? Kako izgledaju njihovi dijamanti?
2. Izaberite materijale: Možete koristiti olovke, boje, flomastere, ili čak digitalne alate za crtanje. Odaberite ono što vam najbolje odgovara.
3. Počnite crtati: Nacrtajte Medana i Zlatana kako ih zamišljate. Možete ih smjestiti u šumu, okružene šumskim bićima, ili ih prikazati kako nose svoje amajlije.
4. Dodajte detalje: Dijamanti, šumske ptice, vilenjaci… Sve što vam dolazi na pamet! Ovo je vaša priča i vaša slika.
5. Budite ponosni: Bez obzira na to kako vaši crteži izgledaju, budite ponosni na svoj trud. Svaki crtež je jedinstven i poseban.

Ako želite, podijelite svoje slike na Instagramu s hashtagom #medinepriče . Također, možete označiti slike s Medo.hr_web na Instagramu.

Tko zna, možda postanete dio legende kao što su Medan i Zlatan!

Objava Medan i Zlatan bježe iz muzeja sjaja i glamura pojavila se prvi puta na MEDO.

Print Add to Collection Go to Collections

Brownie na Vedranov način

Po mom skromnom mišljenju, najbolji recept za ultimativni čokoladni brownie! Ako vas to nije privuklo da spremite ovu objavu i pokušate napraviti ovaj kolač, hoće li činjenicu promijeniti to da vam za ovaj recept treba samo 1 posuda i pjenjača (bez miksera)?

Jedan od popularnijih američkih kolača po mojoj izvedbi, ali po receptu jedne od najboljih hrvatskih slastičarki s iskustvom, između ostalog i u Americi, Tee Mamut.

Jelo kolač

Ključna riječ brownie

Author Vedranova kuhinja

Ingredients

• 170 g tamne čokolade (barem 50 % kakaa)
• 115 g  maslaca
• 100 g  šećera
• 3 jaja
• 30 g kakaa
• 60 g glatkog brašna
• prstohvat soli

Instructions

• Za početak izvagati maslac i čokoladu, te staviti u pećnicu, mikrovalnu (ili na paru) da se otopi. Kada se otopi, u tu smjesu dodati šećer i promiješati da se šećer otopi. Zatim u smjesu dodati jedno po jedno jaje. Miješati pjenjačom dok se ne dobije lijepa glatka smjesa.
• Dodajti brašno, kakao i prstohvat soli, te samo lagano izmješajte da se svi sastojci sjedine (važno jeda smjesu ne mutimo mikserom kako se ne bi razvio gluten... onda bi nam brownisi bili suhi i žilavi).
• Smjesu prebaciti u mali kalup obložen papirom za pečenje sa svih strana, ili u kalup za torte 20 cm. Brownie pećemo u prethodno zagrijanoj pećnici na 190 stupnjeva, max 15 minuta. (od 12-15 minuta, ovisno o pećnici)
• Najvažnija stvar je da brownie ne prepečete. Kada ga izvadimo iz pećnice činit će se još malo „sirov“u sredini, ali tako mora biti. Također je važno da se kolač skroz ohladi, te ga onda režemo oštrim nožem koji smo umočili u toplu vodu.

  I to je zapravo to...

  Ja sam brownie prije ubacivanja u pećnicu posipao komadićima čokolade, te ga poslužio s tučenim slatkim vrhnjem s dodatkom vanilije... i naravno uz šalicu kave.

Objava Ultimativni čokoladni brownie pojavila se prvi puta na MEDO.