Zahvaljujući njoj, u nastavku vam donosimo recenzije dvije knjige za koje vas možda potaknemo i da pročitate.

Federica Bosco – „Govorili su da sam preosjetljiva“

Od djetinjstva sve do danas često čujem oko sebe ljude kako govore da je svatko od nas drugačiji i kako svačiju različitost treba poštovati i uvažavati, ali koliko je to zapravo tako u praksi? Odrastajući, cijelo vrijeme su se ljudi trudili kako bismo svi bili isti, namjerno ili potpuno nesvjesno nas stavljajući u određeni kalup ili kutiju i očekujući crno – bijelu perspektivu, a oni koji barem malo odudaraju su bili zločesti, cendravi ili razmaženi umjesto da se izbjegnulo pametovanje i jednostavno postavilo pitanje „Zašto se dijete tako ponaša?“

Ne volim se prisjećati svojih školskih dana jer sam bila sramežljivo i nesigurno dijete s nosom u knjigama koje se nije znalo izboriti za sebe kad bi me drugi klinci zadirkivali. Sve je bilo pomalo kaotično i mrzila sam se. Jedan novčić za svaki put kad sam se uživo rasplakala i mogla sam imati ovu knjigu potpuno besplatno. Razmišljajući sada, definitivno si mogu dodati i preosjetljivost.

Unazad nekoliko godina otkrila sam pojam preosjetljivosti koji označava osobe koje drugačije reagiraju na stvari oko sebe, nisu nužno sramežljive već im je potrebno duže vremena kako bi procijenili ljude i situacije oko sebe i stekli dojam sigurnosti, često se osjećaju neshvaćenima jer osjećaju kao da se ne uklapaju u društvo i većina njih treba ispušni ventil kojim će povratiti energiju nakon napornog dana.

Federica Bosco donosi nam knjigu koja je ključ za bolje odnose sa svijetom oko sebe i za sve one koji u sebi nose dar osjetljivosti jer biti preosjetljiv nije ništa loše već prednost jer je pogled uvijek bolji izvana. Divni primjeri i objašnjenja za sve one koji žele saznati više o preosjetljivosti, a kako otprilike 15-20% stanovništva posjeduje ovu vrstu super moći, zašto se i ostali ne bi s time pobliže upoznali?

Jane Austen – „Emma“

„Mnogo bih više voljela da sam sretna nego pametna.“ prvi je citat koji mi dolazi na pamet kada se sjetim ovog simpatičnog djela jedne od mojih najdražih književnica, Jane Austen.

Nedavno je izašla nova adaptacija filma po istoimenom romanu koja je romantična komedija u pravom smislu te riječi. Smijala sam se i plakala od smijeha u isto vrijeme jer su svi likovi genijalno prikazani i jednostavno smatram kako ga svatko mora pogledati. Knjiga je debela, što me privuklo jer osim estetski ugodnih, osobito volim debele knjige.

Sa dvadesetak godina bez imalo sumnje Emma Woodhouse je veoma inteligentna i privlačna, a u isto vrijeme krasi ju ogromno samopouzdanje, taština i užitak u igranju igrica. Vrsna je manipulatorica i kao u partiji šaha, unaprijed planira svaki potez i svaki mogući ishod. U većini slučajeva uspijeva, međutim kad tad špil karata koji je tako vješto složila, morao se raspasti.

Vjerujući da pomaže novopečenoj prijateljici, nije mogla ni sanjati u kakve neprilike će dovesti sebe i ljude do kojih joj je stalo.

Austenovski roman ne bi bilo Austenovski da ne završi sve sretnim krajem, baš poput ovog. Emma kao Emma, na kraju romana shvati kako je osim brojnih vrlina krase i mane, koje odluči prihvatiti i dopustiti sebi biti sretna sa muškarcem za kojeg osjeća i koji nju smatra ravnopravnom sebi.

Upravo taj muškarac je moj najdraži lik u djelu jer njegova dobrota ne poznaje granice, otvoreno izražava svoje mišljenje i ne diskriminira nikoga. A govori se i kako su na njegovim poljima najukusnije jagode – koje stvarno volim. Volite li vi jagode, smatrate li da je bolje biti sretan nego pametan i jeste li čitali „Emmu“? Ako niste, pružite joj šansu, ako ništa drugo nasmijat će vas i saznat ćete kod koga su jagode tako ukusne.

Autorica fotografija i recenzija – Vilini dnevnici

Objava Odlični naslovi za sve ljubitelje knjiga pojavila se prvi puta na MEDO.

Photo by Annie Spratt on Unsplash

Stručnjaci potvrđuju da psi doprinose kvaliteti života svojih vlasnika, te su oni zdraviji fizički, psihički i imaju bolji društveni život. Dojenčad koja živi u kući sa psom rjeđe će imati alergije, te će općenito imati bolji razvoj imunološkog sustava.

Djeca koja imaju psa tijekom ranog djetinjstva rjeđe pobolijevaju od alergije i astme, zdravija su i zbog toga manje izostaju iz škole zbog bolesti. Vjeruje se da pseće lizanje i maženje budi imunološki sustav jer pruža pravu količinu stimulacije. Kasnije u životu, kada djeca koja su odrasla uz kućne ljubimce trebaju antibiotike za liječenje infekcije, za ozdravljenje im je potrebna kraća terapija.

Vlasnici pasa imaju bolji društveni život

Vlasnici pasa imaju bolji društveni život, susreću se u parkovima i na ulicama, te stvaraju nova poznanstva. Igra sa psom popravlja raspoloženje i smanjuje stres. Nadalje, psi pružaju društvenu podršku, što dovodi do poboljšanja komunikacijskih vještina kod djece. Odrastanje sa psom kao kućnim ljubimcem povezuje se s većim samopoštovanjem, kognitivnim razvojem i boljim društvenim vještinama.

Photo by Sheri Hooley on Unsplash

U svijetu su razvijeni edukativni programi u kojima djeca čitaju psima i na taj način prevladavaju strahove. Dok djeca vjeruju da uče pse čitati, zapravo oni vježbaju pred psom kao ugodnom, pažljivom publikom.

Tako djeca stječu važnu vještinu čitanja bez pritiska i sramote, bez poniženja kakvo bi osjećali u društvu drugih ljudi, posebno vršnjaka. Psi pomažu opuštanju, pažljivo slušaju, ne sude, ne smiju se i ne kritiziraju, dopuštaju djeci da čitaju vlastitim tempom i nisu zastrašujući kao vršnjaci.

Pas pomaže boljem raspoloženju

U znanstvenom istraživanju koje je provedeno kao anketa za roditelje, potvrđeno je da su djeca koja žive sa psima većinom bolje raspoložena od djece koja nemaju kućne ljubimce. Roditelji su smatrali da su njihova djeca uz kućne ljubimce postala općenito zdravija, poslušnija, fizički aktivnija, stabilnijeg raspoloženja, imala manje problema u ponašanju i manje problema s učenjem.

Naravno, djeca koja imaju psa manje vremena provode ispred ekrana (kompjutera, tableta, televizora ili mobitela) jer psi traže kontakt i naklonost, nešto što im tehnologija ne može ponuditi.

Posebno, djeca s teškoćama u razvoju lakše ostvaruju društveni kontakt uz pomoć pasa, koji su im istovremeno ljubimci i terapijske životinje. Psi mogu biti vodiči slijepih, upozoravati gluhe kada čuju određene zvukove (npr. zvono na vratima, mobitel, alarm ili bebin plač), upozoriti vlasnika dijabetičara kada mu padne koncentracija šećera u krvi, te smanjiti intenzitet epileptičnog napada.

Zavisno od uzrasta uz pomoć roditelja djeca mogu preuzeti obavezu svakodnevne skrbi o psu, te mu davati hranu, vodu, prati zdjelice, pospremati pseći kreveta, četkati i kupati psa, maziti ga i trenirati. Takav trening treba se temeljiti na pozitivnom poticanju, nagrađivanju željenih ponašanja kod pasa, a ne smije poticati grubost kod djeteta. U treningu dijete i pas uče kako komunicirati, i u tome trebaju biti uspješni, zadovoljni i motivirani za daljnji rad.

Vesela obaveza za djecu

Photo by Clint Mckoy on Unsplash

Djeca starija od 10 godina psa mogu izvoditi u šetnju. Ipak, ovo će ovisiti i o veličini psa, njegovom ponašanju i o ponašanju drugih pasa s kojima se susreću.

Kada je pas bolestan, djeca će suosjećati s njim, pogotovo kod odlaska veterinaru, i njegovati psa do ozdravljenja. Ako kućni ljubimac ugine, ovo će opet biti gorka životna lekcija koju će djeca proći uz pomoć roditelja.

Dakle, uz odgovoran pristup roditelja i drugih odraslih osoba, djeca mogu naučiti da se prema psu odnose na human način. Za djecu to će biti vrijedne životne lekcije koje će im omogućiti zdrav razvoj emocionalnog života i kasnije u životu olakšati će im snalaženje u raznim životnim situacijama. Uloga roditelja u ovome je ključna jer ako sam roditelj nema iskustva sa psima, neće moći podučiti dijete i cijela obitelj naći će se u kaosu.

Pas je magični prijatelj djece jer zna otključati njihove tajne i bez osuđivanja prihvatiti sve što jesu.

© Medo.hr

Objava Čitanje s psima: Kako dlakavi prijatelji pomažu djeci da prevladaju strah i unaprijede pismenost pojavila se prvi puta na MEDO.