Medo je razgovarao s Filipom, jednim od članova Sick Sheets benda te vam u nastavku donosi intervju s njim.

Zašto baš ime Sick Sheets?

Ime Sick Sheets se razvijalo kroz nekoliko mjeseci. Kako je sama glazba nekako neobična i pomaknuta, taj dio je svakako zaslužan za Sick, a Sheets nam se činio jedan dobar sinonim koji se veže s notama jer ih mi sviramo. Inače, za printane note na papiru se kaže sheet music pa eto, imalo je smisla. Također, sick sheet se zove i bolesnički karton gdje se upisuje dijagnoza pacijenta, a mišljenja smo da svaki čovjek ima neku vrstu dijagnoze u današnje vrijeme pa otuda naslov Sick Sheets.

Najdraža pjesma koju ste snimili?

Što se tiče najdraže pjesme, to je zbilja teško reći. U ovih godinu dana koliko postojimo službeno, napravili smo se više od 10 pjesama. Svaka je osebujnog karaktera i svaka ima svoju priču, zanimljiv ritam te ih nastojimo uvijek razlikovati. Sigurno da tu postoji uvijek top pet pjesama koje radije izvodimo, ali to je subjektivno i ne znači da su druge manje zanimljive. Ono što znam i mogu reći sa sigurnošću je da svi iz banda nastojimo dati svoj maksimum svakoj pjesmi i na taj način prezentirati ih publici.

Čekate li za svaku pjesmu da dođe inspiracija ili snimate kada se dogovorite?

Što se tiče snimanja pjesama moram reći da smo do sada isključivo LIVE snimali sve. Naša svirka je živa i organska te smo iz tog razloga odlučili da upravo živa snimka bude i podvučena na naš glazbeni video „Allergies” kojeg smo objavili prije 2 mjeseca, a može ga pogledati na našem YouTube kanalu. Ponosni smo na to što je svaka nota u toj pjesmi odsvirana i otpjevana od početka do kraja, bez zaustavljanja ili ponavljanja nekog dijela.

Koji vas glazbenici inspiriraju u stvaranju pjesama?

Glazbenici koji su nas inspirirali sežu daleko u prošlost. Vrijeme glazbe, uz koju smo mi odrastali a u zrelijim godina se i školovali, muzika koja nas je brusila, uz koju smo doživjeli toliko dobrih trenutaka, seže od 19. stoljeća pa do kraja milenija. Kažem kraj milenija jer me nekako žalosti vidjeti, bolje je reći slušati, kako zadnjih 20 godina glazba kreće svojom silaznom putanjom. Naravno, postoje tu iznimke, pogotovo u užim glazbenim smjerovima, ali ono što je trenutno u svijetu trend nije dostojno vrlo često da se zove glazba. Mi smo svi u bandu iskreni muzičari i jako nam je bitna estetika. Svi ti žanrovi nas inspiriraju da izbacimo svoj proizvod i u svakoj skladbi, na probama koje znaju trajati i po osam sati, čuje se u konačnosti naš pečat.

Jeste li zadovoljni trenutnim radom?

Vjerujem da bi svaki glazbenik u svijetu volio da glazbena industrija nije stala radi pandemije. Izgleda da je ova godina ostavila više rana na cijeloj sceni nego što smo to svi očekivali. Ono što je dobro, to je da mi nismo stali s radom. Dapače, iskoristili smo vrijeme na najbolji mogući način i mogu reći da smo i više nego usvirani te jedva čekamo opet nastupe.

Planirate li ostati samo u Hrvatskoj ili se proširiti i na svjetsku scenu?

Cilj nam je svirati po glazbenim festivalima diljem Europe zbog toga što specifično zvučimo i uvjereni smo kako možemo zvukom i izričajem biti zanimljivi cijelom svijetu. I naša Hrvatska se može sve češće pohvaliti sa dobrim ukusom u slušanju glazbe pa se svakako imamo u plani prijaviti na par festivala u Hrvatskoj, čisto da nas ljudi upoznaju i da predstavimo svoj rad.

Što biste poručili onima koji žele započeti svoj bend?

Svima koji žele svirati u bandu poručio bih da ustraju u tome jer je to sigurno najbolja stvar koju mogu učiniti u životu. To je jedina istina.

Objava Sick Sheets – Ekscentrično osvježenje na Rock sceni pojavila se prvi puta na MEDO.

Igrom se dijete mijenja, uživa, uči, razvija se…Igra se doma ili vani, s igračkama ili bez njih, samo ili s drugom djecom. Igra utječe i na stvaranje socijalnog kontakta, istraživanja. Djeca u njih uključuju svoja iskustva ili svoje percepcije svijeta oko sebe. Zato se neka djeca vole igrati liječnika, a druga kuhara ili bagerista. Njima pokazuju svoju kreativnost.

Neka djeca trebaju igračke za igranje, a neka sami smisle igračke ili se igraju glume…

Ne igraju se samo djeca, to rade i odrasli. Koliko vas je sjelo za kompjutor i satima igralo igrice na kompjutoru? Time odrasli, ali i djeca, kroz igru ostvaraju svoje želje.

Ne brinite ako vam dijete s drugom djecom stoji sa strane i ne igra se. Potaknite ga. Ima djece koja se igraju pokraj druge djece, ali nemaju interakciju s drugima. Imao i onih koji se igraju, ali se ne obaziru na zajednički cilj igre. Ima i onih koji surađuju skupno kako bi se igrala. Iskustva govore da je svako dijete isprva sramežljivo. Ali vremenom se svi uklope i  uživaju u igri.

Kakve igračke kupiti djeci? A to zna svaki roditelj, ne one koji mi mislimo da im trebaju, nego one koji oni žele. Ipak pazite da budu primjerene njihovoj dobi i da nisu opasne.

A igrat se mogu sva svime: od didaktičkih, obrazovnih, do autića, kuhinja, aviona, društvenih igara, ili najobičnije lopte. Djeca se igraju i crtajući, pa im treba samo bojica i papir.

Čudesno je to otkrivanje svijeta kroz igru.

© Medo.hr

Objava Djeca se moraju igrati, s igračkama ili bez njih pojavila se prvi puta na MEDO.

Bicikliranje izvan grada

Jedna od ljepših ruta je preko Novog Zagreba, Čeha, na Donji Dragonožec i nazad. Biciklisti često znaju nastaviti na blagi uspon na Gornji Dragonožec, spustiti se na Lipnicu pa skrenuti desno i popeti se na Gornje Trpuce, pa se spustiti na Donje, a onda krenuti na Brebernicu kraj Starjaka.

Nakon Svete Klare prijeđe se nadvožnjak na Sisačkoj, skrene se desno i preko Čeha, naselja koje dobilo ime po prvim stanovnicima, Česima, izađe se na predivna polja. Sunce svaki put kupa bojama taj kraj. Užitak je voziti prirodom, promet je slab. Najvažnije je naći neki ritam okretanja pedala i brzinu koju vam ne troši energiju.

Odmor ispod krošnji okupanih suncem

Otprilike četiri kilometra od Čeha nalazi se Odranski Obrež, mjestašce koje cestom vodi kroz polja do šume. U toj šumi,koja je oko 10 km udaljena od početne točke, katkad se mogu vidjeti biciklisti kako sjede ispod stabla, slušaju zvukove prirode i piju pivo koje ponesu sa sobom. Kažu da isključe mozak, nema teških tema, ružnih vijesti i posvete se sebi i predivnom okolišu. Užitak. Ništa drugo.

U Donjem Dragonošcu je lokalni kafić u koji često na pivo sjednu biciklistice i biciklisti. No zbog mjera suzbijanja korone, i to je bilo zatvoreno.

Bicikliranje čuva koljena, snižava tlak i dotjeruje liniju

Inače, liječnici savjetuju da je za koljena idealno plivanje i bicikliranje. Koljena su, naime,  amortizeri tijela, a kad se oni potroše, teško ih je zamijeniti. Prednost bicikliranja nad trčanjem mnogima je ključna  – mogu stati kad žele, bez straha da će ih uloviti mrak, grč i slično. Doza opreza u prometu mora biti visoka.

No sve kreće lagano. Od prvih 10 kilometara vožnje na ravnom mnogi su disali kao riba na suhom, ali su vrlo brzo došli do toga da u jednom danu odvoze 120 kilometara i to preko Laza Bistričkog na Mariju Bistricu, a onda kružno preko Bistre u Zagreb. To je zdrav umor.

Osim toga, većina biciklistica i biciklista, ako obratite pozornost, imaju ravne trbuhe, šlang liniju. Neki su smršavjeli nekoliko kilograma, regulirali tlak na 130/90 i osjećaju se puno bolje. Bicikl je odlično ulaganje u sebe.

Dva sata za sebe svatko bi trebao naći vremena

Od Brebernice se skreće desno ka Odranskom Strmcu, vozeći ispod krošnji koje na cestu bacaju sjene i sunce u predivnoj igri. Sedam i pol kilometara kasnije dolazi se na skretanje za Brezovicu, no nastavljate ravno ka Botincu do Svete Klare, a onda ovisno gdje živite.

Aplikacija koja mjeri udaljenost i aktivnost, jedna od mnogih besplatnih koje skinete na mobitel, pokazuje 32,26 kilometara za taj krug. Vremenski za tu rutu treba oko sat i pol ako vozite lagano, 20-ak kilometara na sat. Ako negdje stanete odmoriti, ili popiti piće dva puta po 15 minuta, krug  vas “košta”  oko dva sata.

A dva sata odvojiti za sebe nije luksuz. Treba postati standard.

Stoga, uzmite ispravan bicikl, kacigu na glavu, vodu u bidonku i put pod noge.

© Medo. hr

Foto: Medo.hr

Objava Bicikliranje – Idealno za zdravlje, užitak za oči i dušu pojavila se prvi puta na MEDO.