Igra nije samo zabava. Dapače, antropolozi i psiholozi govore da je dječja igra nagon, da je usađena u nas. Tako stručnjaci govore da je igra “osnovni biološki nagon, dio zdravlja, važan kao i spavanje i hrana”.
Igrom se dijete mijenja, uživa, uči, razvija se…Igra se doma ili vani, s igračkama ili bez njih, samo ili s drugom djecom. Igra utječe i na stvaranje socijalnog kontakta, istraživanja. Djeca u njih uključuju svoja iskustva ili svoje percepcije svijeta oko sebe. Zato se neka djeca vole igrati liječnika, a druga kuhara ili bagerista. Njima pokazuju svoju kreativnost.
Neka djeca trebaju igračke za igranje, a neka sami smisle igračke ili se igraju glume…
Ne igraju se samo djeca, to rade i odrasli. Koliko vas je sjelo za kompjutor i satima igralo igrice na kompjutoru? Time odrasli, ali i djeca, kroz igru ostvaraju svoje želje.
Ne brinite ako vam dijete s drugom djecom stoji sa strane i ne igra se. Potaknite ga. Ima djece koja se igraju pokraj druge djece, ali nemaju interakciju s drugima. Imao i onih koji se igraju, ali se ne obaziru na zajednički cilj igre. Ima i onih koji surađuju skupno kako bi se igrala. Iskustva govore da je svako dijete isprva sramežljivo. Ali vremenom se svi uklope i uživaju u igri.
Kakve igračke kupiti djeci? A to zna svaki roditelj, ne one koji mi mislimo da im trebaju, nego one koji oni žele. Ipak pazite da budu primjerene njihovoj dobi i da nisu opasne.
A igrat se mogu sva svime: od didaktičkih, obrazovnih, do autića, kuhinja, aviona, društvenih igara, ili najobičnije lopte. Djeca se igraju i crtajući, pa im treba samo bojica i papir.
Čudesno je to otkrivanje svijeta kroz igru.
© medo.hr
