Avanture Solar i Klikera

Tajna plešuće piramide – 2. dio

Kliker i Solar još su dugo stajali ispred savršene piramide.

Pokušavali su odrediti njezinu boju i materijal, no svakim novim pogledom, novim treptajem oka, piramida je različito isijavala.

– Nikada nisam vidio ništa slično. – zaneseno reče Kliker i osvrne se. – Pusto je ovdje.

– Da. Kao da na cijelom planetu nema ništa osim ove piramide. – odgovori Solar.

Pravim imenom Sunčica, ona se rado odazivala i na svoje zvjezdano ime, Solar.

Solar je bila dijete Sunčevog sustava i kao takva zračila je svjetlošću. Lom svjetlosti kakvog mi znamo nije ništa drugo već Sunčica koja preusmjerava svjetlost u drugom smjeru, boji i obliku. Ha! Kako su odrasli naivni! Oni su mislili da je to neka znanost. Osim te moći, Sunčica vlada bojom, glazbom i pokretom.

– A gdje smo mi uopće? Moj algoritam pokazuje lokaciju na putu za planet Proxima Devetauri, gdje smo i krenuli. No ta lokacija nije planet, već prazan svemir. – zbunjeno je razmišljao Kliker.

– Skrenuli smo s puta. Kažem ti, ovaj planet je ovdje samo radi piramide. – tiho reče Solar i hrabro korakne prema piramidi. – Hajde, vrijeme je da pronađemo neke odgovore.

– Da, znao sam da ćeš to reći. – nasmiješi se Kliker.

– Znaš, ponekad kad se ovako smiješ, podsjećaš me na ljudsko biće…

– Ma nemoj, to je kao neka vaša ljudska fora? – Kliker se uozbilji i uhvati korak s njom. Sunčica je imala tako lijep smiješak da se u tren oka zvonka radost prosula oko piramide.

I sama je piramida promijenila boju.

U tom trenu Sunčica primijeti neke znakove na njezinoj sjajnoj površini.

Τι πλάνη έστίν           Εγώ τήv  ΄αρμονίαν φυλάξ  eιμί

Τι έπιθυμία έστίν       Αί έπιστη͠μαι  τάς  ψυχά   πλουτίζουσιν

– Klikeru, mislim da je ovo tvoje područje. Možeš li to dešifrirati? – Kliker se primakne piramidi i otisne se u zrak. Njegova kinetička statika omogućavala mu je da poput letjelice lebdi na mjestu. Sada je bio u visini natpisa na piramidi. Skenirao ih je svojim očima i vratio se kraj Sunčice.

– Eh, čudni ste vi ljudi. – reče Kliker dok je iščitavao algoritam na svojoj ruci. – Ne prepoznajete pismo sa svog matičnog planeta.

– Po jedan natpis na svakoj stranici piramide. – Sunčica nije ni čula Klikera, već je obilazila piramidu.

– Ovo je grčko pismo. Pisano na jonsko-atičkom dijalektu.

– Grčko pismo? – u čudu ga je gledala Sunčica.

– Da. Poznato ti je?

– Pa da. Stara civilizacija kojoj dugujemo velika književna i umjetnička djela. O tome smo davno učili. – Sunčica se na tren zamisli. – No kako ćemo saznati značenje?

Kliker ju pogleda: – Nemoj mene gledati, ja nisam učio o Grcima.

– Da. A ako uskoro ne dobijemo odgovore i ne uđemo u piramidu, postoji opasnost da se one ružne sjene vrate. – Solar se osvrne prema daljini i zvijezdama koje su obasjavale planet. – Bolje požuri.

– A tko su uopće bila ta stvorenja? Još me drži jeza od njihovog izgleda. – Kliker se nelagodno osvrne i počne raditi na zagonetnim natpisima. Njegov algoritam tražio je poveznice s kojima bi mogao naći rješenje.

Visoko, visoko iznad njih jedna je zvijezda upravo tonula u mrak. Crnilo, crnje od svemira, sastavljeno od gomile letećih sjena, zamračivalo je zvijezdu.

Uskoro bi se u opasnosti mogao naći i planet s Plešućom piramidom…

 Pratite Solar & Kliker na Facebook-u

© medo.hr Sva prava zadržana.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *