“Dobro jutro, Medo”, glasno je viknula Medica dižući se iz kreveta.
“Dobro jutro, Medice” rekao je Medo.
Oboje su otrčali u svoj vrt i uzeli svježe namirnice za svoj doručak. Medo iza kuće ima svoj vrt kojeg sadi već godinama te se svake godine veseli svakome novom plodu.
“Danas je divan dan”, rekao je Medo dok je stavljao doručak na stol.
“Istina! Mogli bismo danas otići u šumu i ubrati malo cvijeća”, rekla je Medica.
“Može! Mogu ti ponovno napraviti narukvice i ogrlice od cvijeća.”
“Super ideja, Medo! Ja ću također uzeti malo cvijeća da ukrasimo kuću.”
“Baš volim cvijeće. No Medice, nekad razmišljam, baš bi bilo lijepo da nismo sami u ovoj šumi. Da bar imamo neko društvo s kojima možemo brati cvijeće ili čak igrati neke igre po šumi”, rekao je Medo pomalo tužno.
“Da, istina. Ja bi isto baš voljela da imamo neko društvo”, rekla je Medica.
Nastavili su jesti doručak u tišini i razmišljali su oboje što bi sve radili kad bi imali društvo. Medica bi sa svojim prijateljicama zajedno radila ogrlice i narukvice od cvijeća, a Medo bi sa svojim prijateljima igrao nogomet, košarku i tenis. Međutim, njihovo razmišljanje prekinuo je jedan zvuk. Medica i Medo su oboje otrčali iza kuće i vidjeli kako je stablu kruške pukla grana.
“Oh, ne! Stablo kruške ostalo je bez jedne grane”, uzviknuo je Medo.
Kako bi nova grana izrasla, Medo mora otići u šumu po čarobni lijek na jedno mjesto. Međutim, to mjesto je na suprotnoj strani od onoga gdje je cvijeće za Medicu.
“Medice, moram otići po čarobni lijek u šumu”, rekao je Medo.
“Ne brini, Medo. Ja ću sama otići ubrati cvijeće dok ti budeš uzeo lijek za šumu”, rekla je Medica.
“U redu, Medice. Vidimo se onda kasnije. Nemoj se zadržati dugo”
“Bez brige Medo, doći ću do ručka”
Nakon što su sklonili doručak sa stola, krenuli su Medo i Medica svako svojim putem. Medica se jako veselila cvijeću te je ubrzala korak.
“Oh, kako volim sunce! Kako volim sunce!” govorila je skačući s noge na nogu.
Medica je vrlo brzo stigla do mjesta gdje se nalazi cvijeće, a na njeno iznenađenje, cvijeća je bilo još više nego prošli put. Ispunjena srećom, Medica je brzo krenula brati cvijeće i stavljati ga u svoju košaricu. Sa strane je također stavila svoju dekicu te sjela na nju i krenula raditi vjenčiće od tratinčica. Dok je izrađivala svoj vjenčić, u tom trenutku čula je zvuk iza grmlja.
“Tko je to?” upitala je.
Zvuk se čuo još kratko, a onda se iz praha sitnih šljokica pojavila mala Slonica. Medica je naglo ustala, ali nije mogla ništa reći od iznenađenja i od sreće što je možda napokon pronašla neko društvo u šumi.
“Bok, Medice!” rekla je Slonica.
“Bok, Slonice!” uzviknula je Medica. “Ne mogu vjerovati, moram reći Medi da nismo sami u šumi!”
“Niste sami, ima nas još!”
Iz praha šljokica stvorila se i Sovica. Medica od sreće nije znala što bi rekla pa je samo upitala:
“Kako je ovo moguće?”
“Jedna divna vila je bacila svoj prah od sitnih šljokica i tako smo nastali mi.”
Medica je ispričala Slonici i Sovici kako je danas pričala s Medom kako bi htjeli imati neko društvo u šumi. Slonica i Sovica pomogle su Medici ubrati još cvijeća te je Medica radosno pohitala Medi otkriti jednu divnu vijest, ali znala je da joj neće vjerovati pa su uz nju bili prijatelji. Sovica i Slonica trčkarali su uz nju s osmjesima na licu. Kada su došli do kuće, Medo je već bio tamo.
“Medo, Medo”, vikala je Medica. “Upoznala sam nove prijatelje, ipak nismo sami u šumi.”
Inače joj Medo ne bi vjerovao, ali na svoje oči vidio je sve te životinje uz Medicu. Ipak, još je jednom protrljao oči kako bi se uvjerio da uistinu vidi društvo ispred sebe.
“Pa kako je to moguće?”, pitao se Medo.
“U šumi postoji jedna dobra vila, može pomoći i tebi iz praha sitnih šljokica stvoriti tvoje”, rekla je Slonica.
U tom trenutku, prah sitnih šljokica obasjao je cijeli put oko Medine kuće i tamo su se stvorili Slon i Tigrić.
Medo i Medica krenuli su plesati od sreće, a ostalo društvo im se također pridružilo. Medica i Medo su sada napokon imali društvo s kojima se mogu igrati zahvaljujući dobroj vili koja se nalazila u njihovoj šumi. Medo nije znao da ta vila pravi njemu lijek za njegova stabla te ga je jednom prilikom čula kako su Medo i Medica poželjeli društvo i tako im ostvarila želju.
Želite li i Vi pomoći Medi i Medici pronaći još prijatelja? Nacrtajte svoje najdraže životinje i pošaljite nam ih na info@medo.hr, a mi ćemo ih objaviti na našim društvenim mrežama. J
Autor fotografija: World of Sparkle
© Medo.hr
MOGLO BI VAS ZANIMATI
Nikada nije prerano da Vaši klinci postanu mali ekonomisti.
Čitanje s psima: Kako dlakavi prijatelji pomažu djeci da prevladaju strah i unaprijede pismenost
Neka od najljepših životnih priča i sjećanja iz djetinjstva povezana su uz pse. I kada su roditelji prezaposleni, i kada drugi vršnjaci nemaju razumijevanja, psi su uvijek tu, spremni na igru, puni ljubavi i strpljenja.
JOŠ DOBRIH PONUDA...
Dalli’s Division Table
Pametna tablica množenja
Roboti #2
Knjiga o srcima
Dizajnerska odjeća i kišobrani
Medo bilježnice
Naljepnice za posude s receptima za palačinke i pizzu
Medo u boji
Medo 5×9
Personalizirani plišani medvjedići
Postmii bicikl
