GUMBEKI

Gumbek u vaš dom dolazi nedovršen pa tako vas mališan stvara sam svoju igračku. Svaka igračka se međusobno spaja u cjelinu pomoću gumbeka. Sastavljanje Gumbeka potaknuti će razvoj motorike kod djeteta.

FILCEKI

Filceki dolaze u obliku dva komada tkanine koje djeca sama šivaju. Dolazi u više boja, a u setu dobijete i vunu za šivanje, plastičnu iglu sigurnu za korištenje, punjenje i upute.

ZMIJICE

Zmijice su vrlo popularne, a jasno nam je i zašto. Možete birati između malih i velikih zmijica. Male zmijice su dostupne klasične i sa žicom dok velike dolaze kao klasične i s magnetom.

IGRAČKA PO ŽELJI

Ukoliko vaš mališan ima igračku iz svoje mašte, Kištra se pobrinula i za to. Možete im se slobodno javiti i ispunit će sve vaše želje!

© Medo.hr

Objava Kištra i kako napraviti svoju vlastitu igračku pojavila se prvi puta na MEDO.

Igrom se dijete mijenja, uživa, uči, razvija se…Igra se doma ili vani, s igračkama ili bez njih, samo ili s drugom djecom. Igra utječe i na stvaranje socijalnog kontakta, istraživanja. Djeca u njih uključuju svoja iskustva ili svoje percepcije svijeta oko sebe. Zato se neka djeca vole igrati liječnika, a druga kuhara ili bagerista. Njima pokazuju svoju kreativnost.

Neka djeca trebaju igračke za igranje, a neka sami smisle igračke ili se igraju glume…

Ne igraju se samo djeca, to rade i odrasli. Koliko vas je sjelo za kompjutor i satima igralo igrice na kompjutoru? Time odrasli, ali i djeca, kroz igru ostvaraju svoje želje.

Ne brinite ako vam dijete s drugom djecom stoji sa strane i ne igra se. Potaknite ga. Ima djece koja se igraju pokraj druge djece, ali nemaju interakciju s drugima. Imao i onih koji se igraju, ali se ne obaziru na zajednički cilj igre. Ima i onih koji surađuju skupno kako bi se igrala. Iskustva govore da je svako dijete isprva sramežljivo. Ali vremenom se svi uklope i  uživaju u igri.

Kakve igračke kupiti djeci? A to zna svaki roditelj, ne one koji mi mislimo da im trebaju, nego one koji oni žele. Ipak pazite da budu primjerene njihovoj dobi i da nisu opasne.

A igrat se mogu sva svime: od didaktičkih, obrazovnih, do autića, kuhinja, aviona, društvenih igara, ili najobičnije lopte. Djeca se igraju i crtajući, pa im treba samo bojica i papir.

Čudesno je to otkrivanje svijeta kroz igru.

© Medo.hr

Objava Djeca se moraju igrati, s igračkama ili bez njih pojavila se prvi puta na MEDO.

Iako možda nisi neki matematički tip, za množenje s brojem 9 moraš samo savladati trik.

Izaberi jedan štapić od 1 do 10. Bilo koji broj, izbor je tvoj. Prebroji prvo koliko je štapića ostalo s lijeve strane i zapiši. Zatim koliko je ostalo štapića s desne strane i zapiši pored prvog broja. I rješenje je tu.  PRIMJETI DA JE ZBROJ ZNAMENKI UVIJEK 9.

Nemoj sad stati, isprobaj još taj trik i bit ćeš na matematici važan lik!

Preuzmi

Preuzmi

Objava Matematika u svakoj igri pojavila se prvi puta na MEDO.

– Hm, drugačije sam zamišljao piramidu, – Kliker se osvrne – ovdje nema ničega.

–Vidim. – potvrdi mu Solar te pogleda u kut piramide, jedini kut koji je bio pomalo u sjeni.

– Netko je tamo. – primijeti ona.

Djevojka u crnoj haljini izađe iz sjene. Nešto je u njezinom izgledu bilo neobično, no Solar nije mogla dokučiti što. Imala je crnu kosu svezanu u čvor sa strane, vrlo bistre i konkretne crte lica te dugu, jednostavnu haljinu. Kretala se polako i tiho, kao da ne dotiče pod.

– Ona nema ruke ni noge. – šapne joj Kliker. Sunčica pogleda u njega pa potom bolje u nju. To je bila istina. Djevojka to nije mogla ne primijetiti, stoga im se blago nasmiješila.

– Ja sam Harfa. To nije samo moje ime. To sam upravo ja. Umjesto tijela imam strune. Umjesto otkucaja srca i disanja imam vibracije i rezonancu. Umjesto kostiju imam okvir. Fizičke sile i gravitacija ne djeluju na mene. Zato lebdim. Nemam ruke ni noge, no to ste vjerojatno već primijetili. Ovo je moj dom.

– Drago nam je. Ja sam Sunčica, a on se zove Kliker. A ti si Harfa.

Djevojka kimne glavom.

– Ja sam Harfa. Miljenica kraljeva. Deveta kći vladara zvijezde Proxima Devetauri.  Živim u savršenoj piramidi. Zašto savršenoj? – djevojka pogleda u njih dvoje: – Zato što je piramida o kojoj pričam napravljena da bude savršena. I baš se u tome krije sva ljepota ovog  geometrijskog oblika. Ni vjetrovi ni pijesak ne mogu joj ništa. Zaštićena od vremenskih neprilika, dislocirana u prostoru, zatvorena u svojoj piramidi, ja ne poznajem vrijeme. Ja ne poznajem dan što me budi, ja ne poznajem noć što me tješi, stoga se okrećem samoj sebi i glazbi koju stvaram. Jer u piramidi osim mene, Harfe, ničega drugog nema. Izostanak vremena daje mi moć da na svom glazbalu proizvodim frekvencije tako lijepe i neobične, koje dodiruju zidove piramide i od kojih piramida vibrira. Oni rijetki koji su izvana bili svjedoci te pojave, piramidi su nadjenuli ime Plešuća piramida. Ja koja nisam bila svjedok te pojave, već sudionik i stvaratelj tih frekvencija znala sam tajnu svoje piramide. Ako bolje poslušate u noći, frekvencije se uvijek ponavljaju, kao usamljeno trajnožareće svjetlo svjetionika na osami. To je bio poziv vama.

Kliker ponosno istupi: – Došli smo ti pomoći.

– Zašto mislite da mi treba pomoć?

Kliker i Sunčica se pogledaju.

– Pomoć treba vama. – tajanstveno ih uputi Harfa.

–U pravu je. – Kliker se ogleda. – Niti znamo kako smo ušli ovdje, niti znamo kako ćemo odavde izaći.

– Ne,  ta pomoć vam ne treba. Treba vam pomoć u znanju.

–U znanju? – ponovi Kliker.

– Da. Pogledajte gore. Što vidite?

– Zvijezde i prostranstva.

– Tako je. Vidite i putovanja, svoja putovanja.

– Da, no izgubili smo se… – Solar skrušeno prizna.

– Išli smo u pravcu vaše zvijezde, na planet Proxima Devetauri, no upali smo u zvjezdanu oluju.

Harfa pogleda u njih oboje: – Niste upali ni u kakvu oluju i niste išli u pravcu planeta Proxima Devetauri.

– Kako to misliš? – Kliker se namršti. Sada ništa nije shvaćao. Harfa nastavi uz blagi smiješak:

– Upravo o tome govorim. Treba vam pomoć. Treba vam znanje.

Sunčici se Harfa jako sviđala. Njezina jednostavnost i mirnoća dok im je objašnjavala stvari, to je bilo fantastično. Kliker se, naprotiv, mrštio, pokušavajući shvatiti Harfine riječi.

– Nema ništa u ovoj piramidi. Samo ti? – reče Solar.

–Tako je. – potvrdi Harfa i nastavi pričati:

– Prostor crpi energiju iz svoje praznine, ne iz svoju punine. Zato je i ova piramida prazna.

Tražim prostor bez puno tijela jer je energija na taj način čišća i bolje ju osjećam.

Svemir je beskonačan prostor. Napučen tijelima, izoliran daljinama. Frekvencija pretvorena u modul harmonije traži svoj put među svim tim svemirskim tijelima. Tako se putuje.

Svako tijelo u nekom prostoru svojim volumenom, oblikom i frekvencijom utječe na druga tijela u tom istom prostoru. Koristeći ta znanja i koristeći međuplanetarnu frekvenciju, mi putujemo svemirom.

–Tko to mi? – upita Kliker.

– Mi, istraživači. – zagonetno odgovori Harfa.

© medo.hr Sva prava zadržana.

Objava Harfa – 4. dio pojavila se prvi puta na MEDO.

Pošto piramida nije davala nikakve odgovore niti znakove koji bi im pomogli, Solar je bolje promotrila grčke natpise sa svih četiriju strana piramide.

– Ova dva natpisa počinju istim znakom. – zaključi ona.

– Baš ti hvala, puno si mi pomogla! – Kliker je nastavio pretraživati jezike u svom algoritmu.

U tom trenutku piramida opet počne vibrirati, samo se ovoga puta začuo tihi glas koji kao da je dolazio iznutra:

– Što lutanje je?

Kliker i Solar se pogledaju.

– Što lutanje je? – glas ponovi isto pitanje. Sunčica je shvatila.

– Znam. To nije pitanje. To je odgovor. To je prijevod jednog od natpisa. Samo kojeg?

– Molim? Kako? – Kliker je inače brzo shvaćao, no ovog puta izgledao je kao neka stara robotska zakrpa iz dvorišta za reciklažu.

– Hajde, moramo naći izraz na koji se to odnosi! – Solar ga povuče za sobom i potrči oko piramide.

– Što lutanje je? – ponovi glas.

– To mora biti ovo ovdje.

Solar se nasloni na stijenku piramide i dotakne ugravirana slova.

Τι πλάνη έστίν

Čim ih je dotaknula, slova su nestala. Kliker se uzvrpolji: – Ovo je nemoguće.

– Što želja je? – glas se opet javi.

– Ups, još nisam stigao prevesti uz pomoć algoritma…

– Nema vremena, pusti sad to! – Solar nastavi kružiti uokolo piramide te dobro promotri preostala tri natpisa.

– Što želja je? – glas je ponavljao u kratkim intervalima.

Primijetila je da obje izgovorene rečenice počinju istom upitnom riječi – što. Tražila je u grčkim natpisima isti početni znak i našla ga na suprotnoj strani piramide.

Ovoga puta Kliker je dotaknuo natpis koji se odmah stopio s glatkom površinom piramide te nestao kao i onaj prvi.

– Upalilo je! – Kliker veselo klikne. Dvije stane piramide bile su riješene.

– Znanja bogate dušu.

– Znanja… – Sunčica se nećkala između dva preostala natpisa. Hrabro i odlučno stala je pred onaj za koji je bila sigurna da znači upravo to. Prstima je dotaknula natpis. Nestao je. Pogledala je u Klikera. Ako je pogled ikad mogao išta izreći, bio je to upravo ovaj pogled pun radosti i sreće, pogled koji je Sunčica uputila svom vjernom pratitelju Klikeru, vektorskom algoritmu.

– Ja sam čuvarica harmonije. – glas se opet javio.

– Jesi, a mi sada dolazimo po tebe. – Solar se nasloni o stijenku piramide i pogleda u Klikera. Pred njima je stajao zadnji natpis. Kao po nekom dogovoru, oni istovremeno dotaknu natpis te on nestane.

– Uspjeli smo! – Kliker pobjedonosno poskoči, no odmah trenutak potom zastane: – Čekaj! Ništa se ne događa. Ne razumijem.

– Ό κόσμος  μέγας  έστίν. – isti glas ponovno se javio ovim zagonetnim riječima. Kliker je očajavao.

– Ovo je stvarno nemoguće prevesti!

– Moguće je. – veselo ga pogleda Solar. – Jer znam. Ne pitaj me kako, ali ove su mi riječi poznate.

– Baš ste čudni vi humanoidi. – Kliker ju pogleda.

– Ό κόσμος  μέγας  έστίν. – javio se glas po drugi put.

Solar hrabro stane pred piramidu i odgovori: – Svemir je velik…

Izgovorivši te riječi, Kliker i Solar nestanu poput natpisa s piramide. Još je dugo samo tišina pamtila dolazak dvoje došljaka koji su nestali pred piramidom, a svemir je stvarno bio velik. Sa svim onim svjetlucavim tvarima i stvarima koje su ga uobličavale, bio je ogroman. I sačinjen od beskraja.

Jedna stvar u vezi piramide nije mogla promaknuti oku. Jedna vrlo neobična stvar.

Otkako su Solar i Kliker nestali pred njom, piramida više nije vibrirala.

Nije bilo zagonetnog glasa, nije bilo vibracije. Samo pustoš tišine, tišine koja kao da je oduvijek nastavala ovo područje.

Stoga, ako piramida više nije bila plešuća, onda ni tajna te piramide više nije bila tajna za Sunčicu i Klikera. U tom ogromnom svemiru zagonetnosti…

© medo.hr Sva prava zadržana.

Objava Tajna plešuće piramide – 3. dio pojavila se prvi puta na MEDO.

Igrom slučaja ili, ako radije želite, igrom sudbine, a sudbina je često samo provođenje namjera nepoznatih sila bez našeg znanja, ovdje počinje priča o Klikeru i Solar, međuzvjezdanim putnicima koji su, putujući svemirom, upali u kozmičku oluju. Ona ih je skrenula s puta i dovela na nepoznato odredište. Na nepoznati planet. A jedino što se na tom planetu nalazilo, bila je velika, neobična piramida. Bez znanja o tome gdje su, iznenađeno su zurili u tu savršenu piramidu. Zašto savršenu? Zato što je ta piramida bila napravljena tako da bude savršena. Za osnovicu je imala kvadrat s četirima istim stranicama koje se spajaju u jednoj točki na vrhu. A ta je točka predočivala savršenstvo. Ni vjetrovi ni pijesak nisu joj mogli ništa.

-Plešuća piramida – reče Solar

-Molim?- zbunjeno je pogleda Kliker.

-Kažem plešuća piramida. Čula sam priče o njoj, no nikad nisam vjerovala da uistinu postoji.

-Gdje si čula te priče?

-Ne znam- zagonetno reče Solar. – Ne sjećam se. Kao da je ta informacija oduvijek u meni.

-Od svojeg rođenja nisam čuo veće gluposti.

-Hej, kao prvo, ti nisi rođen, ti si stvoren.

Kliker je bio algoritamsko biće koje je za potrebe komunikacije dobilo svoj oblik. Bio je mali, zeleni čupavac. Bar je on tako tvrdio da izgleda.

-Dobro, a zašto se baš zove Plešuća piramida?

-Zar ne vidiš kako vibrira?- Kliker se zagleda u golemu piramidu pred sobom.

-Primam frekvencije iz piramide. Netko nam šalje nekakvu poruku.- rečeSolar.

Kliker potvrdi i svojim kinetičkim algoritmom skenira piramidu.

-Hm, nema ulaza.

-Da, čini se nemoguće ući.

-Mora postojati način-oboje se zamisle.

U tome trenu, primijetivši kretanje pridošlica, crni čuvari piramide stanu pred njih. Bilo ih je trojica. Onako crni i bezlični plutajući prostorom bez pravih nogu izazivali su užasan strah već samom svojom pojavom.

-Moj se komunikacijski algoritam odbija od njih…

-Pusti sada priču, mislim da ovom sivilu nedostaje malo boje.- Solar se uhvati za kosu i napipa ukosnice u njoj. Čuvari se aktiviraju te krenu prema njima.

-Hej, zar djevojka ne može popraviti kosu a da je vi ne salijećete?- zagonetno ih upita Solar te baci dvije ukosnice na njih. Bile su to ukosnice njezine moći, njezino vrlo jako oružje. Pogodila je dvojicu.

Od njih ostade samo trag u duginim bojama. Treći, ostavši sam, i nije više bio toliko hrabar i jak. Pobjegao je glavom bez obzira.

-Malo boje i sve izgleda bolje- potvrdi Kliker dok je gledao za bjeguncem.

– A da sada riješimo tajnu plešuće piramide, zato smo tu, zar ne?- zagrli ga Solar i oni polako krenu prema piramidi.

Daleko od njih u svemiru, odbjegli crni čuvar približavao se prostoru bez zvijezda. Njegovo kretanje postade sve sporije, sve teže, te na kraju stane. Oko njega su vladali mrak i neka nelagodna tišina.

-Piramida je napadnuta…- prozbori čuvar. – Djevojčica i nekakvo čupavo biće stvorili su se niotkuda….

-Tajna plešuće piramide bit će dakle otkrivena.-javi se glas iz dubine crnoga prostora. Čuvar samo poslušno spusti glavu. Bilo ga je strah.

-Dobro. Bilo je i vrijeme- glas nestane u frekvencijskom šumu i pretvori se u ružan smijeh. Možete li zamisliti ružan smijeh?

© medo.hr Sva prava zadržana.

The Mystery of the Dancing Pyramid – Part One

Accidentally or by a play of destiny the story of Solar Girl and Kliker begins here.

Solar girl and Kliker were intergalactic travellers who travelled the universe and got stuck inside a cosmic storm. It changed their course and brought them to this unknown destination. An unknown planet with only one building – the huge, oddly looking, pyramid.

With no clue where exactly they were, they stared at the perfect pyramid. And why was the pyramid perfect? Because, it was built to be perfect. It had a square base with a four identical sides joining in a single spot at the top and that spot represented the perfection. Nor winds nor sand could ever harm it.

– It’s the Dancing Pyramid! – observed Solar Girl.

– What? – responded Kliker with a question.

– I said, “It’s the Dancing Pyramid.” I’ve heard stories about it but never believed it actually exists.

– And where did you hear those stories?

– I don’t know – responded Solar mysteriously – I don’t remember. Seems like that particular information has been with me all the time.

– Rubbish! The greatest rubbish I’ve heard from the day I was born.

– Hey C’mon! You weren’t born at all. You were created!

It was true. Kliker was an algorithmic creature incarnated into its shape for the communication purpose only. He was a green, hairy little thing. At least that’s what he thought he was.

– Ok, let’s suppose you’re right. Then why is it called “The Dancing Pyramid”?

– It’s obvious. Don’t you see it vibrates? Like it’s dancing. I am receiving frequencies from it right now. It’s coming from the inside. Kliker, someone is messaging us.

Kliker activated his kinetic algorithms to scan the pyramid.

– Hm… there is no entrance.

– Yap. It seems impossible to enter.

– But, there must be some way.

Suddenly, with no formal invitation, three guardians of a pyramid stepped right in front of Solar and Kliker, disgusting both of them with a vague sense of fear and terror. Guardians had no material shape. They were dark manifestations that floated in space.

– My communication algorithm is blocked. – said Kliker in panic.

– No worries. I don’t think they came here for a small-talk anyway. But, I think they lack a bit of colour.

Solar reached for her hairpins, her secret weapon; a very, very powerful secret weapon. Guardians wiggled.

– Hey! Can’t a girl fix her hairdo without everyone getting nervous all of a sudden?

Solar hit two guardians with a hairpin.

And that was it. Guardians disappeared. All that left of them was a rainbow print in the sky. The third guardian wasn’t so brave now that he was left alone. So, he flew away in direction unknown to Solar and Kliker.

– Hooray, Solar! They don’t seem to appreciate a bit of colour. – Kliker greeted with amusement.

With hand in hand, Solar and Kliker approached the pyramid together. They finally had some peace to solve its mystery. But how will they enter it? They still didn’t know.

In the meantime, deep in a universe far, far away, the survived guardian arrived to a space with no stars. Space of ultimate dark and a complete silence.

– The pyramid has been attacked – the dark guardian spoke – a small girl and a green monster came out of nowhere and…

But, the guardian didn’t finish as the pervading voice coming from the depths of a dark space interrupted him. Guardian looked terrified.

– So, the Mystery of the Dancing Pyramid will be exposed after all – the voice spoke – But, it’s ok, it’s about time someone reveals it.

The voice disappeared in a frequency noises and turned into a sneer that rumbled the neighbour galaxies. Can you imagine the sound of a sneer rumbling galaxies?

Objava Tajna plešuće piramide – 1. dio pojavila se prvi puta na MEDO.