Ovo godišnje doba za Medu vrlo je bitno, no vjerujem da ti već znaš zašto. Medvjedi se na jesen pripremaju za zimski san, no naš Medo to radi na ipak malo drugačiji način. Kako bi njegovi posjetitelji uvijek mogli čitati ovakve priče i druge razne zanimljivosti, Medo radi i preko zime. Iako većini možda spavanje zvuči bolje, Medi pisanje ne stvara problem jer uživa u tome. Osim toga, zaista je sretan kada ga podijeliš njegove priče s drugima pa ga to potiče da nastavi pisati. No ne ćemo te zadržavati, nego ćemo ti odmah u nastavku otkriti kako će Medo provesti ovu jesen.

Bez obzira što Medo ima deblje krzno i dalje se voli tijekom zime uvući u dekicu i slušati zvuk pucketanja u kaminu. Kako bih si to osigurao tijekom zime, mora nabaviti drva. Osim toga, vrlo je bitno i da osigura dovoljno hrane kako ne bi morao tijekom zime izlaziti iz svoje kućice. Zahvaljujući receptima koje je podijelio i s vama, naučio je kuhati pa mu to ne stvara problem. Osigurat si mora i dovoljan broj papira kako bi svaku priču mogao podijeliti i s tobom. Olovka i gumica također su neizostavan dio pisanja te sobna lampica kako bi svoje misli mogao podijeliti s tobom i kad padne mrak. Medo je postao kao školarac koji se priprema za prvi dan škole, no uživa u svakom dijelu pripreme. Upravo zato se kreće već sada pripremati, a u kasnoj jeseni pomaže svojim prijateljima medvjedima kako bi se i oni u potpunosti opremili za zimski san.

Jesen u Medinom kraju je zapravo ista kao i u svakom drugom. Šuštanje suhog lišća pod nogama, miris jesenskih kolača, toplija odjeća i ostali znakovi koji nam pokazuju da je jesen već odavno pokucala na naša vrata. Jedino što Medu ne veseli je tmurnije vrijeme i odlazak nekih njegovih prijatelja u toplije krajeve, no kada ponovno dođe toplije vrijeme, imat će puno priča za podijeliti jedni s drugima. Možda baš netko donese neku priču koju će Medo ovdje podijeliti s tobom! Sve u svemu, svako godišnje doba ima svoju čar pa tako i jesen koja oboja prirodu u potpuno nove boje. Iako je vrijeme možda hladnije, toplina prirode će nas zasigurno barem malo ugrijati. Zbog svih tih boja, Medo tijekom jeseni uz pripremu za zimu, najviše voli slikati. Kako svoje misli prenosi na papir, tako mora i pogled sa svog prozora u kojem se krije raskoš toplih tonova.

Sada ćemo pustiti Medu da u miru nastavi sa svojom pripremom, a on će ti se svakako javiti s kojom pričom ili nekom drugom zanimljivosti. Ukoliko i ti imaš neku jesensku priču, Medo je svakako voljan saslušati je. Kao mali Medin pomoćnik, javit ću ti se i tijekom zime da ti javim kako su prošle pripreme. To tada, pozdrav i uživaj u čarima koje nam jesen donosi!

Za više fotografija posjetite Medin Instagram

© Medo.hr

Jednoga jutra, zaputio se Medo u šetnju. Otišao je do jezera Jarun, ali prizor koji je tamo zatekao negativno ga je iznenadio. Oko jezera sve je bilo puno otpada, što je Medu zaista rastužilo. Dok je hodao, nailazio je samo na tužne životinjice, koje nisu mogle uživati u svojoj prirodi jer je njihova priroda bila zagađena. Cijela okolica u kojoj su do jučer još životinjice nesmetano uživale, bila je puna raznih boca, maski za lice i slično.

Dok je Medo hodao, sreo je brojne prijatelje koji su mu pričali kako im je bilo kada su se ujutro i oni probudili. Očekivali su da će se probuditi u zelenilu, ali imali su osjećaj da je oko njih samo sivilo. To subotnje jutro je i u Medinu redakciju stiglo par videa i slika raznih ljudi koji su također zatekli isti prizor, a mi ćemo vam iz perspektive ovih životinjica, ispričati kako su se one osjećale.

Labudi su se toga jutra po običaju odlučili približiti obali. Približavajući joj se pomislili su da su na obali neke stvari koje su ljudi njima ostavili. Međutim, kada su stigli uslijedilo je razočaranje. Obala je bila puna otpada, a samim time se i ljudi nisu htjeli približavati vodi. Labude je to rastužilo jer im nema ništa ljepše vidjeti sretna lica djece koja se raduju kada ih vide.

Vrane, ptice, golubi su u potrazi za hranom, naletjeli na razne maske za lice koje su se zaplele za njihove male nožice. Kako se te životinjice većinom plaše ljudi, oni im nisu mogli pomoći to skinuti, a one su nastavile letjeti u nadi da će to samo pasti sa njih. Nažalost, i dalje ne znamo jesu li uspjele skinuti zapetljane maske sa svojih nožica jer su odletjele u neka ljepša mjesta.

Psići su se sa svojim vlasnicima toga jutra veselili šetnji, ali ni njih nažalost nije dočekalo ono što su očekivali. Vesela šetnja pretvorila se u izbjegavanje raznog stakla, a neki od njih su se njuškajući i povrijedili. Trčanje po travi je također zamijenilo hodanje uz nogu vlasnika, kako ne bi naišli na nešto što bi moglo povrijediti njihove šapice.

Patkice također nisu znale više prepoznati svoje stanište pa su zastrašeno bježale među ljudima kako bi ponovno pronašle svoje zelenilo. Nažalost, one su isto naišle na otpad, a u nadi da će im jutro započeti sunčanjem na obali, pretvorilo se u nešto sasvim drugo. Uz sve to, Medo je vidio kako ih neki ljudi gađaju kamenčićima.

Ribice i ostale životinje koje žive u jezeru, sakrivale su se u dubine, ali ni te dubine vjerojatno nisu čiste. Na kopnu barem možemo vidjeti i pokupiti otpad, a u dubinama on dugo ostaje. Jež se također skrivao u travi, a htio je uživati u jutarnjoj kavi s pužem i kornjačom.

Pas Jura je tužno gledao u daljinu i to jutro nikada neće zaboraviti. Čekao je svoje prijatelje, ali svi su se skrivali u nadi da će se sljedeće jutro probuditi i da će njihova priroda ponovno biti ona stara – puna zelenila i brižnih ljudi.

Dragi svi, nakon ove kratke, možemo nazvati i priče, Medo i ostale životinjice se nadaju da ćete stati i razmisliti o svojim postupcima. Svaku ambalažu od sladoleda, svaku bocu koju bacite u prirodi ju zagađuje, ali i utječe na dom tih životinjica. Kako se razne priče šire iz generacije u generaciju, tako se Medo nada da će se i ova proširiti i da će mame, tate, bake, djedovi ili bilo tko iz obitelji ukazati i svojoj djeci na ovo kako bi i ona počela suosjećati. Subotnje tužno jutro će Medi još dugo ostati u sjećanju, a i njegovim prijateljima.

Za više fotografija posjetite Medin Instagram

© Medo.hr

Nema ništa teže nego kad vam je bolesno dijete ili pas. A i psi su kao djeca pa je i briga iste veličine. No kad otkrijete uzrok te pronađete rješenje, često se desi da pas neko određeno vrijeme mora uzimati tablete. Ako ste loše sreće pa dobijete Medazol, antibiotik širokog spektra imate problem kako ga proturiti dlakavcu, da ga pojede a da ne zna. Mi smo u tjedan dana uzimanja lijeka pokušavali sve moguće načine te ću ih ovdje i opisati a možete ih pogledati u videu.

Podmetnuti tablete u hranu

Naravno da smo krenuli s najpitomijim načinom, misleći da dlakavac neće skužiti. Prelomila smo tabletu na čak 4 dijela i dobila sitne četvrtine. Obzirom da je morao uzeti svakih 12 sati tabletu i pol, to je u četvrtinama ispalo 6 malih komadića. Utrpala sam u dehidrat hranu i mislila to je to. Stavim zdjelicu s hranom i gotovo! Ali ne! Medazol je stvarno grozno gorak lijek i od 6 četvrtina u najboljem slučaju je pojeo 4 i odustao od daljnjeg jela. Pola hrane je ostalo u zdjelici a s tom polovicom i 2-3 komadića antibiotika. Uzeta doza lijeka 60%.

Podmetnuti tablete u komadiću šunke ili sira

Obzirom da mi je plan s tabletama u zdjelici propao i dalje nisam odustala od prevare i kako tabletu umotati u neki oblik hrane. Šunka se pokazala kao odlična ideja. Zarolam komadić šunke, u sredini je komadić tablete, a šunka miriši prekrasno! Tko bi tome mogao odoljeti. Mudro sam dlakavcu ponudila šunku, a on se je iskreno razveselio i zamahao repom. I taman kad je šunka već bila u silaznoj putanji prema njegovom želucu, mudrac je skužio da je nešto fuj u šunki i tabletu ispljunuo a šunku pojeo. 1:0 za njega.

Pokušaj sa šunkom sam ponovila, jer možda se je samo slučajno desilo, ali ne…i drugi put je skužio. 2:0 za njega. Taj komadić tablete se od vlažnosti šunke počeo raspadati a i već je bio malo na jeziku pa na podu i završio je u košu. Izgubili smo polovicu lijeka. Loše je krenulo! No kako znam da dlakavac da desnu šapu za komadić sira, idemo probati sa sirom. Pričekala sam mudro 5min da “zaboravi” propali pokušaj i ponudila komadić sira (a tabletica ugurana u sir). Nevjerojatno je kako je taj dlakavi stvor opet našao tabletu u siru, pola toga smrvio, pola ispljunuo i od posla nismo napravili ništa. Uzeta doza lijeka 10%.

Ugurati tablete u usta na prevaru

Onda sam se sjetila da možeš na silu psu ugurati tabletu u usta i riješio si problem.  Ajmo probati tako, malo smo se igrali, malo mazili, i reko sad je pravi trenutak, ja njega zagrlim i na silu da ću ugurati tabletu, ali ne. Izvukao se iz mog zagrljaja, iznenađen što mi je sad, pa lijepo smo se igrali! Zašto nisam bacila lopticu, nego sad pokušavam opet ono nešto fuj ugurati mu u usta. Uzeta doza lijeka 0%.

Dogovor s vlastitim psom

Nakon što su svi prijašnji pokušaji propali, odlučila sam staviti karte na stol.

-Gle Otto, ovo su tablete koje moraš uzeti. Veterinar je tako rekao, znam da su fuj jer su stvarno fuj no nema druge.
Uši su stajale u zraku, njegove oči su me promatrale, vodili smo ozbiljan razgovor.
-Imaš dvije tablete za pojesti. Ako ih grizeš grozne su, ako stavim u hranu grozna je hrana, moram ti ih staviti u usta, na dno jezika. Dvaput, jednu po jednu. Nakon toga ćeš papati. Može?
Gledali smo se oči u oči. Sjeo je. Znači slaže se s mojim prijedlogom. Ajmo probati.

No da opet ne završi neslavno kao onaj pkušaj “na prevaru” mudro sam ruku provukla kroz njegovu suhu hranu da miriši kao hrana. I to je to!

Našli smo način!

Znači ako moja ruka miriši kao njegova hrana, mogu s njom u njegova usta. Snimka je malo nespretna jer sam jednom rukom snimala, a drugom davala lijek no složit ćete se da je ovaj put sve proteklo po planu.

Znači provući ruku kroz hranu da miriši kao hrana, uzeti tabletu i ugurati je u usta. Iza zadnjih zubi je jedna odlična rupa za “ući” u pseća usta, staviti tableticu na dno jezika i to je to. Sretno!

Niže navedeno je video kako nam je to uspjelo, nadamo se da ćemo nekom pomoći s našim načinom

S ovim naslovom da je kućni ljubimac najbolji čovjekov prijatelj se većina može složiti. Uvijek su tu uz nas. Povratak doma i njihovo veselje kada vas vide, uvijek izmami osmjeh na lice. Kad i naprave nekakav nered, ne možemo se dugo ljutiti na njih. Zauzvrat pružaju ljubav i uvijek postoji taj osjećaj da imate nekoga uz sebe. Neka istraživanja su čak pokazala da ljubimci smanjuju depresiju jer potiču čovjeka na fizičku aktivnost i smanjuju mu osjećaj izoliranosti.

Hrvatski brend Snailpack se potrudio da vašim ljubimcima omogući najveću udobnost. Svi proizvodi su napravljeni od vrhunskog materijala kako bi vaš ljubimac mogao nesmetano uživati u njima.