Medina poučna ekološka priča

Jednoga jutra, zaputio se Medo u šetnju. Otišao je do jezera Jarun, ali prizor koji je tamo zatekao negativno ga je iznenadio. Oko jezera sve je bilo puno otpada, što je Medu zaista rastužilo. Dok je hodao, nailazio je samo na tužne životinjice, koje nisu mogle uživati u svojoj prirodi jer je njihova priroda bila zagađena. Cijela okolica u kojoj su do jučer još životinjice nesmetano uživale, bila je puna raznih boca, maski za lice i slično.

Dok je Medo hodao, sreo je brojne prijatelje koji su mu pričali kako im je bilo kada su se ujutro i oni probudili. Očekivali su da će se probuditi u zelenilu, ali imali su osjećaj da je oko njih samo sivilo. To subotnje jutro je i u Medinu redakciju stiglo par videa i slika raznih ljudi koji su također zatekli isti prizor, a mi ćemo vam iz perspektive ovih životinjica, ispričati kako su se one osjećale.

Labudi su se toga jutra po običaju odlučili približiti obali. Približavajući joj se pomislili su da su na obali neke stvari koje su ljudi njima ostavili. Međutim, kada su stigli uslijedilo je razočaranje. Obala je bila puna otpada, a samim time se i ljudi nisu htjeli približavati vodi. Labude je to rastužilo jer im nema ništa ljepše vidjeti sretna lica djece koja se raduju kada ih vide.

Vrane, ptice, golubi su u potrazi za hranom, naletjeli na razne maske za lice koje su se zaplele za njihove male nožice. Kako se te životinjice većinom plaše ljudi, oni im nisu mogli pomoći to skinuti, a one su nastavile letjeti u nadi da će to samo pasti sa njih. Nažalost, i dalje ne znamo jesu li uspjele skinuti zapetljane maske sa svojih nožica jer su odletjele u neka ljepša mjesta.

Psići su se sa svojim vlasnicima toga jutra veselili šetnji, ali ni njih nažalost nije dočekalo ono što su očekivali. Vesela šetnja pretvorila se u izbjegavanje raznog stakla, a neki od njih su se njuškajući i povrijedili. Trčanje po travi je također zamijenilo hodanje uz nogu vlasnika, kako ne bi naišli na nešto što bi moglo povrijediti njihove šapice.

Patkice također nisu znale više prepoznati svoje stanište pa su zastrašeno bježale među ljudima kako bi ponovno pronašle svoje zelenilo. Nažalost, one su isto naišle na otpad, a u nadi da će im jutro započeti sunčanjem na obali, pretvorilo se u nešto sasvim drugo. Uz sve to, Medo je vidio kako ih neki ljudi gađaju kamenčićima.

Ribice i ostale životinje koje žive u jezeru, sakrivale su se u dubine, ali ni te dubine vjerojatno nisu čiste. Na kopnu barem možemo vidjeti i pokupiti otpad, a u dubinama on dugo ostaje. Jež se također skrivao u travi, a htio je uživati u jutarnjoj kavi s pužem i kornjačom.

Pas Jura je tužno gledao u daljinu i to jutro nikada neće zaboraviti. Čekao je svoje prijatelje, ali svi su se skrivali u nadi da će se sljedeće jutro probuditi i da će njihova priroda ponovno biti ona stara – puna zelenila i brižnih ljudi.

Dragi svi, nakon ove kratke, možemo nazvati i priče, Medo i ostale životinjice se nadaju da ćete stati i razmisliti o svojim postupcima. Svaku ambalažu od sladoleda, svaku bocu koju bacite u prirodi ju zagađuje, ali i utječe na dom tih životinjica. Kako se razne priče šire iz generacije u generaciju, tako se Medo nada da će se i ova proširiti i da će mame, tate, bake, djedovi ili bilo tko iz obitelji ukazati i svojoj djeci na ovo kako bi i ona počela suosjećati. Subotnje tužno jutro će Medi još dugo ostati u sjećanju, a i njegovim prijateljima.

Za više fotografija posjetite Medin Instagram

© Medo.hr