Avanture Solar i Klikera

Puc

Sunčica i Kliker došli su na planet  Rupe. Bio je to  mali predah od putovanja prema njihovom konačnom cilju, zviježđu Proxima Devetauri. Planet je bio neobičan; rupast, pun kratera i neravnina, izgledao je nekako nedovršen. Upravo se to Sunčici i svidjelo na njemu, ta njegova nesavršenost. Stoga je i predložila odmor od putovanja. Bila je gladna. Pošto Kliker nije jeo, niti pio, Sunčica se brinula o svojim obrocima; pažljivo je iz svoje putne torbe izvadila zdjelu na kojoj je bilo puno oznaka. Bile su to mjere za namirnice.

-Puc!- veselo se nasmiješi Sunčica samoj sebi, dok je gledala u svoju zdjelu.

-Nazvati zdjelu Puc pa to je vrlo, vrlo zahtjevno i inteligentno – čuo se Kliker iz daljine.

-Pa kako bi je ti drugačije nazvao?- Sunčica je voljela tu zdjelu.

– Ne znam, ali Puc je bez veze…-

-Ma nije. Evo sad ću ti objasniti. Što prvo čuješ kada otvoriš zdjelu?- upita ga Sunčica.

-Pa čujem zvuk.-

-Da. Točno. A koji?-

-Puc – prozbori Kliker

-Eto vidiš. Lijepo ime za zdjelu.- pobjedonosno zaključi Sunčica i otvori poklopac zdjele. Začulo se puc, na što Kliker samo odmahne glavom i prošeta dalje.

Zdjela je funkcionirala savršeno: kao zdjela za sastojke koji se potom sami spremaju; kuhaju ili peku, ovisno o namjeri i ovisno o planeti na kojoj su se nalazili. Moglo bi se reći da je na spremanje hrane u toj zdjeli jako utjecala energija tla. Pošto se Sunčici svidio planet Rupe, prirodno je osjetila glad na njemu i postavila svoju zdjelu na njegovu površinu. Ti rituali Klikeru su već odavno bili poznati, stoga je on potražio drugu zabavu, tumarajući malo planetom.  Sunčica pažljivo izvadi sve sastojke iz samoobnovljive vrećice te ih poslaže uokolo zdjele. Sir, rajčice i povrće, to je bila njena omiljena kombinacija za savršenu pizzu.  Sunčica je naročito voljela spremati pizzu; hranu koja ju je podsjećala na njen dom. A postupak je bio slijedeći: u zdjelu se stave  svi sastojci dobro pazeći na redoslijed i na mjericu, zdjela se potom zaklopi i stavi na tlo. U dnu zdjele  se nalaze magnetske ploče koje povlače energiju tla i pritom oslobađaju termičku energiju te se hrana unutar zdjele zagrije i skuha. Tako jednostavno!  No treba pažljivo dodavati sastojke, pravilnim redoslijedom i u pravilnoj mjeri. Sunčica je pažljivo sve napravila i postavila zdjelu na ravnu površinu planeta Rupe.

-Ajmo Puc baš sam gladna-

-Je li to pričaš sa svojom zdjelom za kuhanje?- upita iz daljine Kliker.

– Aha-

-Znao sam. Nikad to neću shvatiti-

-Da, jer nikad nisi bio gladan.-

Puc je svojim kratkim treskanjem naznačio Sunčici da je jelo gotovo i ona otvori zdjelu.

-Pizza  a la Rupe!-usklikne Sunčica.

© Medo.hr

MOGLO BI VAS ZANIMATI

JOŠ DOBRIH PONUDA...