Tajna plešuće piramide – 2. dio
Kliker i Solar još su dugo stajali ispred savršene piramide.
Pokušavali su odrediti njezinu boju i materijal, no svakim novim pogledom, novim treptajem oka, piramida je različito isijavala.
– Nikada nisam vidio ništa slično. – zaneseno reče Kliker i osvrne se. – Pusto je ovdje.
– Da. Kao da na cijelom planetu nema ništa osim ove piramide. – odgovori Solar.
Pravim imenom Sunčica, ona se rado odazivala i na svoje zvjezdano ime, Solar.
Solar je bila dijete Sunčevog sustava i kao takva zračila je svjetlošću. Lom svjetlosti kakvog mi znamo nije ništa drugo već Sunčica koja preusmjerava svjetlost u drugom smjeru, boji i obliku. Ha! Kako su odrasli naivni! Oni su mislili da je to neka znanost. Osim te moći, Sunčica vlada bojom, glazbom i pokretom.
– A gdje smo mi uopće? Moj algoritam pokazuje lokaciju na putu za planet Proxima Devetauri, gdje smo i krenuli. No ta lokacija nije planet, već prazan svemir. – zbunjeno je razmišljao Kliker.
– Skrenuli smo s puta. Kažem ti, ovaj planet je ovdje samo radi piramide. – tiho reče Solar i hrabro korakne prema piramidi. – Hajde, vrijeme je da pronađemo neke odgovore.
– Da, znao sam da ćeš to reći. – nasmiješi se Kliker.
– Znaš, ponekad kad se ovako smiješ, podsjećaš me na ljudsko biće…
– Ma nemoj, to je kao neka vaša ljudska fora? – Kliker se uozbilji i uhvati korak s njom. Sunčica je imala tako lijep smiješak da se u tren oka zvonka radost prosula oko piramide.
I sama je piramida promijenila boju.
U tom trenu Sunčica primijeti neke znakove na njezinoj sjajnoj površini.
Τι πλάνη έστίν Εγώ τήv ΄αρμονίαν φυλάξ eιμί
Τι έπιθυμία έστίν Αί έπιστη͠μαι τάς ψυχά πλουτίζουσιν
– Klikeru, mislim da je ovo tvoje područje. Možeš li to dešifrirati? – Kliker se primakne piramidi i otisne se u zrak. Njegova kinetička statika omogućavala mu je da poput letjelice lebdi na mjestu. Sada je bio u visini natpisa na piramidi. Skenirao ih je svojim očima i vratio se kraj Sunčice.
– Eh, čudni ste vi ljudi. – reče Kliker dok je iščitavao algoritam na svojoj ruci. – Ne prepoznajete pismo sa svog matičnog planeta.
– Po jedan natpis na svakoj stranici piramide. – Sunčica nije ni čula Klikera, već je obilazila piramidu.
– Ovo je grčko pismo. Pisano na jonsko-atičkom dijalektu.
– Grčko pismo? – u čudu ga je gledala Sunčica.
– Da. Poznato ti je?
– Pa da. Stara civilizacija kojoj dugujemo velika književna i umjetnička djela. O tome smo davno učili. – Sunčica se na tren zamisli. – No kako ćemo saznati značenje?
Kliker ju pogleda: – Nemoj mene gledati, ja nisam učio o Grcima.
– Da. A ako uskoro ne dobijemo odgovore i ne uđemo u piramidu, postoji opasnost da se one ružne sjene vrate. – Solar se osvrne prema daljini i zvijezdama koje su obasjavale planet. – Bolje požuri.
– A tko su uopće bila ta stvorenja? Još me drži jeza od njihovog izgleda. – Kliker se nelagodno osvrne i počne raditi na zagonetnim natpisima. Njegov algoritam tražio je poveznice s kojima bi mogao naći rješenje.
Visoko, visoko iznad njih jedna je zvijezda upravo tonula u mrak. Crnilo, crnje od svemira, sastavljeno od gomile letećih sjena, zamračivalo je zvijezdu.
Uskoro bi se u opasnosti mogao naći i planet s Plešućom piramidom…
© medo.hr Sva prava zadržana.
MOGLO BI VAS ZANIMATI
Ultimativni čokoladni brownie
Vodič za svakodnevni makeup
Većina žena se šminka svakodnevno, bilo to prije odlaska na posao, fakultet ili slično. Svakodnevno šminkanje ne zahtjeva puno vremena, to je većinom neka jednostavna šminka s kojom ste gotovi u roku od 15 minuta.
Dice
Amalia Dalli Art galerija fotografija



